Ovih dana u fokusu javnosti je, kako u samoj Republici Hrvatskoj tako i u njenom okruženju, svečani vojni mimohod koji će se održati u Zagrebu u četvrtak 31. jula 2025. godine povodom obilježavanja 30. godišnjice VRO “Oluja”.
Vojna parada, ili vojni mimohod, predstavlja formu vojne svečanosti koja ima svoju ulogu u demonstraciji vojne moći zemlje, te u velikoj mjeri i uloge jačanja nacionalnog ponosa i zajedništva.
Osim toga vojnom paradom šalje se i svojevrsna politička poruka potencijalnim protivnicima sa ciljem odvraćanja od moguće agresije.
Obično se organizira povodom nekog jubileja pa je tako dugo najavljivana vojna parada američkog predsjednika Donalda Trumpa povodom 250. godišnjice američke vojske održana ove godine u Washingtonu, no slavlje je zasjenjeno valom nasilja, masovnim protestima i porastom međunarodnih napetosti.
Isto tako organizira se i povodom nekog određenog datuma koji ima historijsku važnost za pojedinu zemlju.
Tako svakog 9. maja Rusija organizira vojnu paradu povodom Dana pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu.
Osim obilježavanja godišnjica vojna parada se može organizirati i u čast nekog važnog gosta koji dolazi u posjet zemlji.
Uglavnom, građani koji dolaze da vide vojnu paradu imaju priliku da se uvjere u vojnu opremljenost, spremnost, snagu, i disciplinu odbrambenih struktura vlastite države.
Osim vojnih kapaciteta država tom prilikom demonstrira opremljenost i spremnost i drugih segmenata poput jedinica MUP-a, Civilne zaštite, Gorske službe spašavanja, vatrogasnih jedinica i drugih subjekata koji imaju svoje uloge u zaštiti života i imovine građana.
Svi zajedno, kroz brojne i uvježbane ešalone, modernu tehniku i opremu, daju svoj ogroman doprinos u razvijanju i jačanju nacionalnog ponosa, stoga svaka vojna parada ima svoju opravdanost i svaka država tu formu vojne svečanosti koristi upravo za te ciljeve.
Vojnom mimohodu u Zagrebu prisustvovati će sigurno i određen broj građana Bosne i Hercegovine, i radovati će se opremljenosti i snazi OS Republike Hrvatske.
Isto tako bi bilo i u slučaju vojne parade koja bi bila organizirana u Beogradu.
Nažalost većina građana Bosne i Hercegovine koji će danas da odu u Zagreb, ili sutra u Beograd ne žele zbog političkih okova i barijera da prihvate jednu surovu stvarnost i istinu koja je svu svoju tragičnost potvrdila još devedesetih godina.
Svaki prelazak tog oružja preko granica Bosne i Hercegovine uvijek ima svoj tragičan epilog u kojem bosansko-hercegovačke majke odlaze na groblja svojim sinovima, ne samo onim pod nišanima nego i pod krstovima i križevima.
Samo jake oružane snage Bosne i Hercegovine mogu odvratiti komšije ili susjede od neke takve avanture. Samo takve oružane snage mogu sačuvati sve bosansko-hercegovačke sinove, a time i sve bosansko-hercegovačke majke učiniti sretnim.
Jake OS BiH nikog ne trebaju plašiti jer Bosna i Hercegovina niti je ikada ikog napala, niti će.
Za jake OS BiH trebaju nam razumni političari, ali i profesionalni i sposobni generali.
Nakon bure u javnosti izazvane javnom izjavom ministra odbrane kojom je objelodanjena zabrana ulaska u kasarne oružanih snaga trojcu Dodik-Stevandić-Višković, a koji potom dođoše, uđoše i izađoše uz sve počasti, formalne i neformalne dođe nova blamaža OS BiH.
Opet uz fanfare, dođe sada najava formiranja rezervnog sastava OS BiH. Pored ogromnih problema koji opterećuju aktivni sastav kao grom iz vedra neba dođe najava formiranja rezervnog sastava.
Srećom ta tema iz fokusa javnosti nestade sa završetkom dvodnevne konferencije i najave nekih koraka, al’ tek sljedeće godine. Do tada će i javnost sve to zaboraviti, no možda se nešto od toga ponovo uzme kao argument za “Game of Thrones” u oktobru 2026.godine jer velika su očekivanja od tih izbora.
Ukoliko se ministru odbrane ne podvali neka nova spektakularna nebuloza na temu vojnog zdravstva proći će nam ispod radara jedna nedavna posjeta delegacije OS BiH Univerzitetsko kliničkom centru u Tuzli. Tom prilikom navodno se razgovaralo o edukaciji ljekara iz OS BiH u toj ustanovi.
Delegacija bez ijednog ljekara u svom sastavu razgovara o edukaciji ljekara, pa i nema baš nekog smisla.
Pored Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu koji je na pragu svih institucija i komandi OS BiH ide se u Tuzlu, opet nema smisla, a ni logike.
Ima jedino smisla ako je taj posjet bio političko-privatne prirode, a sve su prilike da tako i jeste. Svakakva su predviđanja rezultata izbora 2026.godine pa se UKC u Tuzli u ta predviđanja potpuno uklapa.
Ne treba odbaciti i moguće lobiranje za neko od diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH, što bi svakako bilo porazno za BH diplomatiju.
Sve dok budemo imali takve generale, a i političare u Sarajevu ćemo gledati neke druge vrste parada ponosa, dok ćemo na neku ozbiljnu vojnu paradu još pričekati.
