Kult(ura)

Piše dr. sc. Suadin Strašević: Neumski dnevnik (dan treći)

Negdje u predvečerje zakoračio sam na novouređenu neumsku šetnicu, koja vodi od stare pošte uz obalu. Poznajem tu šetnicu od ranije, ali sada su moji koraci bili znatiželjniji. Lijepo je uređena i ispunjena prolaznicima. Sačuvani su morski borovi i pogled prema moru je jasniji i plavetniji.

U svakom gradu u kojem sam boravio i za kojeg me vežu uspomene, imao sam, neke moje, šetnice, gdje nekako usporim i upijam prizore oko sebe.

 

Panonika

U Stocu je to šetnica pored Bregave i prekrasnog stoljetnog drvoreda ispod stare tvrđave. U Tuzli, uvijek sam volio da prošetam jednom prečicom, od Bulevara prema Filozofskom fakultetu, uz Jalu. U Lukavcu je to bila ulica sa alejom gorostasnih platana. U Živinicama ih imam nekoliko, ali posebno izdvajam zapadni ulaz u grad gdje pruga sa vozovima i rijeka Oskova koja se probija kroz vrbake, daju neki osjećaj kretanja, dinamike i živosti.Ponekad zastanem nakratko na mostu, a zadnji put sam primijetio koloniju pataka. Zimi se patke spuštaju nizvodno prema Spreči i Modračkom jezeru.

 

U svakom tom gradu bljesnulo bi sjećanje na ljude i djela, pa tako u Stocu: neponovljivi Mak Dizdar, u Tuzli Meša i Ismet, u Lukavcu Avdo Mujkić, Salih Šabanović, rahmetli Mehmed Halilović i iskusni Edhem Muftić, u Živinicama Latif Havkić… Gradove i mjesta, zapravo, prepoznajemo ili pamtimo po ljudima koji su sazdali djela. Isprepliću se u tom nejasnom kovitlacu i vlastiti doživljaji i utisci koji se postepeno duboko u nama slijegaju…

 

Prisjetih se da sam, netom poslije rata, u prepunom Radničkom domu u Banovićima, promovisao knjigu rahmetli Saliha Šabanovića iz Puračića. Divan je bio i drag čovjek, poput mog prijatelja književnika rahmetli Sejfe Žabića iz Priluka (Živinice), čija sam djela također recenzirao i promovisao.

Zanimljivo, ali danas na neumskoj šetnici sjetio sam se “Hiperboreje”, tog nejasnog i misterioznog svijeta za kojim su tragali, ili, u koji su putovali mnogi: dakako u duhovnom smislu.S druge strane pak, drugačije se i ne može putovati; kilometri tu ne igraju nikakvu ulogu.Primijetio bi možda izvrstan poznavalac tog “izgubljenog svijeta” ili pisac djela “Kod Hiperborejaca”.

 

/Suadin Strašević/

Na vrh