Utopljen u sunčano ljeto i toplo more, pokušavam, neobavezno, srediti utiske s puta. Putovanje od Priluka do Neuma, proteklo je, manje ili više, uobičajeno uz kratke zastoje, usporavanja i kolone automobila, posebno na prilazima Konjicu i Mostaru. Ima i tu neke čarolije- svi putuju na jug.
Put do Sarajeva je, opet, sam za sebe priča. Ta “kozija staza” ,kako je možemo slobodnije nazvati, drži se tako dugom ponajviše zbog “Karaula sindroma”!Naime, neki naši političari zaborave Tuzlu čim “maše” Karaulu.Da nije tako već bi imali autoputeve. No međutim, ostavimo to po strani.
Pogled iz mog apartmana puca na bosansko more, zaliv Neum-Klek. Bosna je itekako i mediteranska zemlja, iako su mnogi nastojali, i sve učinili, da to zaboravimo. Pa i mi sami smo prilično doprinijeli tome; u udžbenicima se tek sporadično spomenu činjenice da imamo “…izlaz na more u Neumu…”, bez bilo kakvih dubljih analiza i naučnih istraživanja neumskog akvatorija. Padaju mi na pamet djela rahmetli Galiba Šljive i rahmetli Ibrahima Bušatlije koji su tako lijepo pisali i govorili o Neumu.
Uzgred da spomenem i to, meni nije poznato da se u Bosni i Hercegovini, bilo gdje, obrazuju mladi ljudi za pomorske službe.Takvi stručnjaci i znanja su nam potrebni i sada ali i u budućnosti ako želimo izaći i pristupiti “međunarodnim vodama otvorenog mora”. O tome govori “Zakon o pravu mora” kojeg naše vlasti nikada nisu usvojile. Istine radi, moram spomenuti “Pomorsko društvo BiH” u Sarajevu, koje već decenijama uporno govori o tome.
Ovim morima, Jadranom i Mediteranom, plovili su bosanski brodovi za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka.
Historija bilježi i uplovljavanje u Neum osmanskih vojnih brodova (sa oko hiljadu vojnika) 1875. godine, kao pomoć centralnim vlastima u Bosni u slamanju seljačkog ustanka poznatog i kao Hercegovački ustanak u Bosni. Tada je, ovdje, u Neumu dakle, već postojala tvrđava, tvrđavna džamija, skela za trgovinu soli i slično. Iz tog vremena potiču i topovi, koji se kao turistička atrakcija nalaze i danas u Neumu.
Neum je uvijek imao izuzetnu važnost zbog svog geostrateškog položaja. Osmanlije (Bosna) trajnim ulaskom u Neum uz ugovor sa Dubrovnikom postaju njegovi čuvari slobode od Venecije , koja je tada imala aspiracije prema Dubrovniku…(Bosanski ejalet tada dobija izlaz na more u Neumu i Sutorini na jugu).
I Napoleon Bonaparta je ovdje također imao aspiracije (stara makadamska cesta nosila je ime “francuska cesta”.
Međutim, kroz historiju, počevši od 1718. godine i Požarevačkog mira Neum se trajno nalazi u sastavu Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je spomenuti da je na Požarevačkim pregovorima i potpisivanju mira, sudjelovao Topal Osman paša (bio je u tri maha bosanski vezir, zatim veliki vezir na Porti i serasker, vrhovni zapovjednik osmanskih armija. Poginuo je u osmansko-perzijskom ratu 1733. godine. Međutim, ono što je posebno interesantno i važno, jeste činjenica da je bio otac tuzlanskog kapetana Derviša hadži Hasana bega Osmanpašića, koji je dvije godine poslije pogibije oca, u mjestu Priluk u Živinicama 1735. godine, sagradio džamiju).
Sve su ovo neke misli, koje se, eto tako, pojave.dok se odmaram od puta, u apartmanu sa pogledom na bosansko more. Mislim, dubina naše spoznaje o sebi, zapravo, govori koliko pripadamo nekom tlu ali i obrnuto! I tu, dakle, dolazimo do spoznaja o važnosti poznavanja i memorisanja vlastitih tradicija o čemu je govorio rahmetli Tunjo. Osjećam duboku duhovnu i idejnu prazninu njegovim odlaskom na Bolji svijet…
Pored poluotoka Neum-Klek u državni teritorij Bosne i Hercegovine ulaze i dva mala otočića: Veliki i Mali školj, što znači da Bosna i Hercegovina posjeduje pomorski arhipelag.
Neumljani su dobri domaćini.Negdje sam pročitao da su lijepo uredili neke šetnice…, radujem se tome i krećem u šetnju…, ulazimo pomalo u suton, a zalazak sunca na horizontu, uz valove mora, nezaboravan je prizor…
/dr.sc.Suadin Strašević/
