Memorisanje genocida nad Bošnjacima Srebrenice naša je stalna dužnost i obaveza. Memorisanje ima, između ostalog, za cilj da dokumentuje i ukaže na taj, u današnjem civiliziranom svijetu, nažalost, još uvijek prisutan, užasni i najnehumaniji čin – ubijanje ljudi, naročito onih koji nisu u mogućnosti da se brane: nenaoružanih civila, staraca, žena, djece. Sa nadom da se Srebrenica nigdje i nikome ne ponovi.
Neki od primjera memorisanja su muzejske postavke, filmovi, knjige, konferencije u institucijama, radionice u školama; i sve to treba da se odvija na bosanskom i globalnom nivou. Potrebno je doprijeti do svakog čovjeka, države i institucije na planeti; kako bi se svijet upoznao sa genocidom koji se dogodio nama u julu 1995. godine, u zaštićenoj UN enklavi u Srebrenici.
Izuzetno važno mjesto u memorisanju genocida pripada umjetnicima. Upravo danas je iz studio produkcije mog dragog prijatelja i saradnika na važnim projektima: Eniza Gabeljića (rođenog srebreničana) izašla pjesma ”Ljudi Srebreni”, u izvođenju grupe ”Domavia”. (Ime benda se vezuje za rimski period, 1. do 4. vijek nove ere kada se grad Srebrenica zvao Domavia).
Pjesmu prati video spot koji se referira na strahote genocida; vrišti nad upitnicima apokalipse, ali istovremeno budi i nadu u povratak života.
Autor pjesme ”Ljudi Srebreni” je banovićanin Elvir Salihović, suosnivač grupe ”Domavia” koji svoje porijeklo također veže za područje Srebrenice. Elvir je ujedno autor većine pjesama na njihovom muzičkom albumu koji je u završnoj fazi produkcije i koji će biti objavljen krajem ljeta ove godine.
Bend nastupa u sastavu: Nedim Zukić (vokal), Eniz Gabeljić (gitara), Faruk Smajlović (bubnjevi) i Darko Knežević (bas).
Muzičke aranžmane radi Eniz Gabeljić (inače multiinstrumentalist) u svom studiju.
Kako kažu, pjesma je posvećena žrtvama genocida, a nastala je kao svojevrstan omaž muzičarima iz Srebrenice, Elviru Hreljiću, Vahdetu Čočiću, Rismetu Džananoviću, Elviru Hreljiću, Samiru Mehiću i drugima, kojima se nije ispunila najveća želja – da zasviraju na slobodnoj teritoriji…
Veliko hvala ekipi pjesme “LJUDI SREBRENI” /Dr. sc. Suadin Strašević/
Pjesma “LJUDI SREBRENI”
Pitaš me, mila, šta je to hrabrost –
– a priča sama krene da se ispriča.
Pogledaj, mila – sav beskraj zvijezda
je samo bogda u njihovim djelima.
Hrabrost je kad gledaš sunce
tvoje se gasi
i sliku njenu sakrivenu u njedrima.
A ipak kreneš,
jer put bez kraja
je put do ponosa,
a ne iz očaja.
Šta je to, ja znam.
Ja znam, jer bio sam.
I vidjeh šta je to hrabrost u ljudima.
Znam, ja znam – i sretan sam
da ovu priču ti ispričam:
O njima, srebrenim ljudima.
Pitaš me, mila – al’ nije lako
riječi da slika tugu u očima
koje sve kažu – i znaj, ne lažu
koliko straha je bilo u noćima
kad zemlja i nebo postanu jedno,
dok tihim glasom ime joj dozivaš.
A ipak kreneš – jer put bez kraja
je put iz ponosa,
a ne iz očaja!
Ja znam!
Ja znam, jer bio sam…
I vidjeh šta je to hrabrost u ljudima.
Znam, ja znam – i sretan sam
da ovu priču ti ispričam:
O njima, srebrenim ljudima.
O njima, srebrenim ljudima.
