Pa i sa simbolom mira koji uskoro treba da se postavi na balkonu renovirane fasade “žute kuće” u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. A tek koja priča i koicidencije nedavno spašavanje “pravog” bijelog goluba ispod drvenog mostića na Gornjem slapu tuzlanskih slanih jezera…
Piše: Sead Hambiralović
Eto dokle je došao podijeljeni svijet. Najgora je pomirenost, jer karte su ionako posložili drugi. Čemu nastaviti stihove iz moga Novog sunca, nastalog u Skandinaviji. Niti ponavljati onaj dječiji vapaj sa crteža o temi Tata, ne igraj se rata!, pristiglih iz mnogih krajeva bivše zemlje u novootvorenu zvorničku dječiju galeriju Haustor u praskozorje “našeg” rata… Zbilja je takva – prizivati ne treba- koliko sutra i kod nas nanovo može zaigrati crna mečka…
Ima ona neka svako radi svoj posao. Pa i to moje. Ostali prijeratni tragovi u funkciji mira, razuma sa novinarske, umjetničke i ljudske strane. Nastavljeno u Norveškoj i Švedskoj, a nakon definitivnog povratka zaokružuje muzejskom postavkom u rodnom gradu, dok je majkina Tuzla sa Panonikom inspirativna destinacija po više linija.
KRUNSKI PROGRAM: Prethodilo da se uključim u debatu nakon jednog švedskog TV programa oko ratnih – video igrica. Nerikes Allehanda, rubrika 21 Åsikter (Pogledi), 27. maj 2003. U vidu eksponata izloženo je nešto dokumentacije, a evo prevedenih naslova: Potrebna je kampanja protiv prodaje dječijih ratnih igračaka, drugi članak: Data ratne igrice provociraju kao roditelja. Nekoliko mjeseci kasnije išao je novinski izvještaj sa svečanosti podjele diploma Dječijim ambasadorima mira u okviru obilježananja 24. oktobra, Dana FN-a, sa velikim fotosom kako djeca bacaju ratne igračke u kantu za smeće (uz naslov), sa tekstom: Igračke oružje neka odveze kamion za smeće… I moglo kao kuriozitet: diplome je dvije godine zaredom švedskoj djeci potpisivao – Bosanac!
I najvažnije, odjeknulo je – ubrzo stalo sa prodajom ovih igračaka i i punom kontrolom oko video – igrica. Onda lijepa praksa kako komšijske skandinavske zemlje funkcionišu po principi spojnih sudova, uključile u kampanju. Kamo srece da je kod nas tako, gdje bi nam bio kraj..?
NI MUKAET KOD NAS: Našem obrazovanju nije bila interesantna ova “tema”, program Škole za dječije ambasadore mira. Čast jednoj nastavnici pred penzijom, vrlo rado uključiti, ali prvo treba odobrenje resornog ministarstva. Zadžabe slao mailove. Jednom zapucao direktno, ministar odsutan, ostavio sekretarici broj – ništa od poziva (?) A pisano o onom prednovogodišnjem štandu na Kapiji i ko je jedini od roditelja reagovao kada je ugledao plastične mitraljeze, automate, pištolje…
Haj lično da posjetim neke trgovine. Lijepo primljen u Marketu Zvorničanka, ubrzo ove igračke uklonili! U Bingu prošle godine negdje zapelo oko odgovora na mail, napokon zimus makli na Sjenjaku…
Neki mogu (i) na šprdnju: čuj igračke..!, a one prave što zaozbilje ubijaju, najunosniji posao diljem svijeta. Naravno, presitno je to moje da okrene na bolji put, stane sa ratovima i najcrnjim prijetnjama. Predaleko se otišlo, a najgore ne činiti ništa. Makar (i) simbolično, kao sa tom mirovnom postavkom u Zvorniku. Potači makar lokalno, regionalno… sa “vježbanjem” svega onoga što se propustilo proteklih desetljeća i donese kakvu – takvu nadu…
naslovna fotografija – Detalj debatnih članaka u muzejskoj postavci Bijeli Golub
______
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
