Poviše stepenica prema izlazu buduće muzejske postavke Bijeli Golub ušuškan je dio od dvadesetak dobijenih sa raznih strana.
Piše: Sead Hambiralović
Među više tematskih dijelova ovaj je jedan od najinteresantnijih. Kamera Truls Horveia, dopisnika Haugesund avis je sa više zanimljivosti. Krenulo na pres konferenciji povodom otvaranja izložbe slika u Leirviku kada je nakon 3 mjeseca izbjeglištva promovisana (i) ideja o izgradnji nove dječije galerije u obliku gljive, kao uspomena na zvorničku i predratni likovni konkurs Tata, ne igraj se rata!
Trulsov poklon i Gorana Mulahusića su s razlogom jedan do drugog, a u gornjem redu fotos sa detaljem razmjena knjiga sa dr. Osmanagićem. Ispade zgodna anegdota oko šešira. Za prvi susret predložio da mi iz Amerike ponese sličan svome pošto sam i ja neki istrazivač, ali ljudskih duša. Kasno poslao poruku, već je bio na putu za Bosnu.
Hehe, sasvim slučajno ipak dobih i te kakav – francuski! Prošlog ljeta na Panonici poklonio Nedžad Kuljčanin, prijedorskih korijena i fotos je postavljen spočetka u vrhu. https://boljatuzla.ba/poduzgredreceno-poklon-za-gljivu-mira/
POČETAK PRIČE O GLJIVI MIRA: Na toj nezaboravnoj sesiji do mene starija ćerka Alisa kao prevodilac i sekretar projekta a otvorio Od Sande, predsjednik umjetničkog udruženja Storda. Pored Trulsa sjedio Atle Hansen iz Sunhordland avis i još nekoliko prisutnih čijih imena ne sjećam.
Obojica sa simpatijama pratili napredovanje ideje. Moglo reči da je Atle bio kum imena projekta Sopp for fred u svom lokalnom dnevnom listu, naslovljenog iznad fotosa sa arhitektom Colin Anspach koji je sa Arnold Holmedal uradio prvu verziju GljiveMira (U koicidenciji poređenje: predratni Glas sa Drine je izlazio petnaestodnevno a Front slobode sedmično. U ovom dnevnom listu ubrzo angažovan da pripremam Barne side. Imali najsavremeniju tehniku, sa direktnim komjuterskim “prelomom” i sa lakšim konceptom od naših novina. Njihovoj uređenoj državi išlo je dobro, pa i “sedmoj sili”, op.a.)
Fotos i dio teksta sa pres konferencije u norveškom Leirviku na ostrvu Stord
MAKSUZIJA ATLE HANSENA: Kad sam dobio posao u EU gradu kulture i turizma zapucao sa dalekog otoka u Bergen da uradi reportažu o Bosnierovom napredovanju uz podršku Hordaland fylkeskommune, regionalne institucije u rangu našeg Tuzlanskog kantona.
Dok se nisu pojavile digitalne kamere, Trulsov stari pentax dvadesetak godina mnogo valjao i – jeste za muzeja. Samo jednom iznevjerio i opisano u prezadnjoj knjizi. I to kada sam pokušao snimiti nišan djeda u Donjoj Kazanbašči. Ne dade se Hadžiavdaga uslikati – aparat zaštopa! Beli ljut – zbog ovoga i onoga. Naredni put kada sam stigao iz Skandiinavije djed dozvoli – kamera škljocnu. Ako će se pošteno nije bilo razloga da se ljuti i na mene – najviše obilazio od brojne familije. Posvetio moja “Dva splavara mala”, sa prelijepim ilustracijama Abdulaha Kozića. A nema potrebe računati što sam sa rođakom Salihom Ćatićem uspravio slomljeni nišan i zalili to mjesto betonom. Zahvalan Nebesima, jer taj nečovjek što ga je oskrnavio mogao turban prenijeti preko ceste i niz strminu valjutnuti u Drinu. l njemu nemal hvala…
GORANOV FOTOS: O pehu za vrijeme programa Barnens fredsgala na Velikoj sceni Stadsparaka. Kao šef parade sjedio tačno u sredini prvog reda, haj na minut da ustanem i lično iz dvije- tri pozicije snimim scenografiju. Ustrebaće, kad nakon drugog kamera zaštopa?! No sikiriki, što bi rekao Haris Dedić. Neka u mračnoj komori otvore aparat, razviju film i urade ta dva fotosa.
Predajući mladoj uposlenici rekao da pripazi a sve dalje u toj sekundi ispade na može biti gore. Nije jasno kako je mahinalno takla gdje ne teba…- poklopac nenadano otvori i osvijetli se film! Neiskusna djevojka brže bolje zaklopi. Vrijedila je i ta mrva nade da je sačivan maker jedan fotos – samo par nebitnih…
OH, OH..! Šta mi je vrijedilo izvinjenje i da ću dobiti novi film. A tražiti odštetu nije padalo na pamet zahvalan njenoj zemlji na podršci oko svega toga moga. Srećom, program je pratio majstor umjetničke fotografije Goran Mulahusić iz redakcije lista Saveza bh. udruženja u Štokholmu (nastavio delati u Motali sa Mirsadom Filipovićem oko Šeher Banjaluka, op.a). Laknu nakon što sam ga nazvao – ima par dobrih fotosa koje ću dobiti…
Nedavno spominjao da je poslao poklon za muzejsku postavku. Njegov fotos iz Stadsparka nalazi se na centralnom mjestu vezano za dramatičnu storiju kada je zapuhao jak vjetar i polomio dva bijela goluba. U zavjetrini ostao treći koji je prije neku godinu zbog većih dimenzija rasklopljen iz Örebroa u Tuzlu dovezao dobri Rešad Bundavica.
I sve uklapa u to moje spominjano da je čovjek uvijek (i) na dobitku. Pa i to oko 51- 49 procenata emocija na relacijama ZV-TZ i kojih je sve dobrih mogućnosti vezano za mirovno – turističku, obrazovno- ekološku i zdravstvenu inicijativu Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata Gljive Mira…Temeljni program je sa skandinavskim referencama. Šutnja od strane politike – haman važnije svakodnevno prepucavanje i naduravanje?!
______
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
