Prenosimo u cijelosti iskreno obraćanje člana GV Tuzla, Omera berbića a vezano za “našu svetinju” …
Najgore u svemu je što smo se navikli na bol. Na nemoć. Imam 29 godina i cijeli svoj život, osim par svijetlih godina, gledam kako se Sloboda raspada pred našim očima. Gledam kako se ovo veliko ime razvlači po blatu, kako interesne grupe vode svoje ratove, optužuju jedni druge za kriminal i korupciju – a mi tonemo. Bez glasa. Bez plana. Bez nade.
Sloboda nije samo klub. Ona je dio identiteta ovog grada, uspomena iz djetinjstva, razlog zbog kojeg smo se ponosili.
A danas? Danas nam ostaje gorčina i pitanje – koliko još možemo ovako? Novih investitora nema, teško će ih i biti dok je klub u ovakvom stanju.
Možda je vrijeme da priznamo istinu. Da se prestanemo lagati i glumiti veliki klub na konto stare slave i ovog grba. Za mene je jedini izlaz da krenemo ispočetka. Možda iz nižeg ranga, ali s čistim namjerama i zdravom osnovom. Reset. I to ne kao poraz – već kao nova šansa da jednog dana opet budemo ponosni.
Tražiću da se pitanje Slobode stavi na dnevni red Gradskog vijeća. Sloboda to zaslužuje. I mi to zaslužujemo. Ako već ne možemo da je gledamo kako pobjeđuje, hajde bar da je spasimo.
