Nedavno snimljena i javno objavljena tuča grupe odraslih muškaraca u dječijem parku Slatina u Tuzli, uz morbidne i primitivne psovke koje lede krv u žilama, u svakom normalnom društvu bila bi tema koja bi zasigurno nekoliko dana dijaloškim emisijama okupirala medijski prostor.
Nažalost, sve nenormalno u normalnim društvima kod nas je postalo svakodnevnica pa je veliko pitanje ko bi pored razno raznih turskih serija, muzičkih i drugih reality predstava gledao takve emisije?
Pitanje je kome je više i do ovakakvih ili sličnih tekstova?
Izgleda da smo stigli do dna odakle nema povratka.
Istini za volju propadanje našeg društva nije od jučer, traje ono poprilično dugo. Čak i odmah poslije agresije nagovještavao se dolazak tih novih “vrijednosti” koje će postati okosnicom današnjeg poretka u kojem se sve pretvara u robu i sve je na prodaju.
Trideset godina ne gledamo samo kako se grade zgrade, tržni centri i mnogo toga još.
Paralelno sa gradnjom spratova i zidina trideset godina gledamo i kako nam društvo propada.
Lažni autoriteti, stručnjaci bez znanja, mobing i nedodirljivi čine sinergiju našeg propadanja u kojem smo svi postali žrtve, od studenata pa do radnika i penzionera.
Nažalost, naše propadanje nerijetko prati i nasilje, bilo ono na ulici ili porodici, koje vrlo često završava tragično, uglavnom po žene.
Samo u zadnje vrijeme bilo je toliko femicida ili suicida da smo se čak počeli navikavati na te zločine.
Ponekad, više teatralno nego stvarno, zaprepastimo se samo kada čujemo da je neki maloljetnik ili mlađi punoljetnik počinio neki zločin.
Nažalost, djeca nam iz prikrajka posmatraju šta to i kako nekažnjeno rade odrasli, baš kao i oni iz parka na Slatini, pa po uzoru na njih i oni tako potegnu nešto tupo ili oštro na svog vršnjaka ili nekog starijeg.
Na naplatu nam već odavno pristižu fakture uništenog obrazovanja i pravosuđa kao temelja vladavine prava i demokratskog društva.
Pa i današnja trakavica oko hapšenja Dodika, Viškovića i Stevandića eklatantan je primjer stanja društva u kojem, pored onih koji su otvoreno protiv hapšenja, likuju nad nemoći države čak i oni koji su deklarativno za hapšenje.
Sve dok su nedodirljivi i zaštićeni od svake vrste odgovornosti oni koji su do sada uništili, koji uništavaju i koji će još uništiti puno generacija mladih doktora, inženjera, ekonomista, pravnika, žurnalista i drugih zanimanja ni hapšenje ove trojice, pa čak i još trideset trojice neće pomoći.
Znaju oni da uništena i otjerana mladost produžava život kriminaliziranim i korumpiranim kojih je kao termita pun svaki kutak ovog društva.
No, svako hapšenje kravatiranih nije da nije dobar znak. Samo to treba intezivirati.
Foto – naslovna agencije, YT printscreen
