“Bio uTuzli”
On je grad
Priča o Lasetovićima – Košarkaškim čuvarima Tuzle
Ispričati priču o poštovanim Lasetovićima znači dotaknuti se jedne posebne, rijetke niti koja povezuje ljubav prema sportu, predanost i porodične vrijednosti. U vremenu kada istinske priče često ostaju neispričane, ona o Lasetovićima stoji kao svjetionik – ponos Tuzle, Bosne i Hercegovine i šire regije.
Danas sam, na kratko, sreo Lase – Jadrana Lasetovića. Bio je to onaj topli, srdačni susret koji ti popravi dan. Ponuđeno mjesto i piće – gesta vrijedna poštovanja. Nažalost, morao sam dalje, obaveze su me vukle. Lase, izvini, bit će još prilika. Zasigurno.
Jer Lasetovići su ljudi kakve želiš sresti – i zbog razgovora, i zbog osmijeha, i zbog onog osjećaja da si u društvu dobrote. Jadran, Maid i Ademir Lasetović nisu samo porodica – oni su institucija. Košarkaška. Ljudska. BiH ambasadorska.
Jadran, čovjek koji je zlatnim slovima ispisao stranice bh. sporta, ne samo kao sudija i FIBA delegat, već kao onaj tihi junak koji gradi temelje. Njegova strast prema košarci nadživjela je decenije, a osmijeh koji nosi kad priča o reprezentaciji BiH govori više nego hiljadu riječi.
I nije ta ljubav ostala samo u njemu. Prenio ju je – pažljivo, kao najdragocjenije naslijeđe – na svoje sinove. Maid i Ademir danas koračaju stazom svog oca, jednako predano, s dresom poštenja i srcem punim igre.
Gradovi imaju ulice, trgove i spomenike. Tuzla ima Lasetoviće.
I to je priča koju vrijedi pričati. Uvijek iznova.
