Nedavno je negdje u beskraju društvenih mreža jedna pametna žena napisala da je korijen zla u ljudskom biću nedostatak empatije, neposjedovanje habitusa suosjećanja.Promatram i analiziram dugo vremena samoprozvanoga “Pantokratora” Hrvata u BiH Dragana Čovića, a posebno njegovu mimiku, govor tijela i očiju, kao i leksiku i pojmovni aparat koji koristi.
Zapanjujuća je diskrepancija između sadržaja njegovih riječi (kompromis, optimizam, europske vrijednosti, EU put, partnerstvo, povjerenje, ustavni patriotizam) i načina kako ih savršeno mudrokanski izgovara: hladno, bez emocija, skrenutog pokreta, kao divlja životinja kad vreba žrtvu kojoj će za koji trenutak oduzeti život.
Možda će biti preoštro ustvrditi – ali ja ću se usuditi – da je gospodin Čović politički makijavelist bez ikakve empatije, bez habitusa suosjećanja. U čemu se krije, kako je utvrdio glavni psiholog s nürnberškog procesa, tajna zla koje je, između ostaloga, opsjelo naciste da učine što su učinili u WWII.
Slične “simptome” u Bosni i Hercegovini pokazuju i druga dvojica nacionalističkih poglavica: Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Kod sve trojice postoji evidentan deficit empatije ili suosjećanja ne samo prema Drugomu (nacionalno ili kulturalno), nego i prema vlastitim narodima koje navodno vode i kojima upravljaju već desetljećima.
Bilo bi korisno o ovim mogućim korijenima nacionalističkih zala u BiH, koja nas sve kontinuirano ubijaju i rastavljaju jedne od drugih, razmisliti u vrijeme Ramazana, Velikog posta i Korizme.
*** Fra Franjo Ninić – Bosanski franjevac, teolog, povremeni komentator društvene, religijske i kulturne zbilje
