ILI: Vijest o tome da su Kinezi vratili Elektroprivredi BiH avans od skoro 248 miliona KM, tačka je na jedan promašeni projekat, ali ne i na pitanje odgovornosti onih koji su se s tim očito malo i poigrali
Suprotno očekivanom i logičnom, vijest o tome da je Elektroprivreda BiH, nakon dugih pregovora, uspjela od nesuđenih kineskih izvođača China Gezhouba Group Company Ltd. i China Energy Engineering Group Guangdong Electric Power Desing Institute Co. Ltd. vratiti avans od 247.942.571 KM (uplaćenih u augustu 2020) nakon raskida Ugovora o izgradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla (iz augusta 2014), provukla se pored pažnje lokalne, a i šire javnosti. Lokalna, tuzlanska, ovih dana je zadeverana novogodišnjim poklonom Gradskog vijeća upakovanim u odluku o poskupljenju centralnog grijanja za 20 posto od 1. januara 2025. godine, a šira odavno ima većih, glavobolnijih i težih tema od “sitnice”, kakvu predstavlja onomad izvikani generacijski projekat najveće poratne investicije u državi, teške oko 1,5 milijardi KM i spasonosne za energetski sistem, koja je, sa svojih 450 MW, trebalo da zamijeni islužene blokove 3, 4 i 5 TE Tuzla i godišnje proizvodi 2.739,81 GWh električne i 390,9 MWh toplinske energije. Pare su osigurane kreditom koji je Elektroprivreda BiH, uz garancije Vlade Federacije, dobila od Kineske izvozno-uvozne banke.
Ka ovakvom epilogu priča je počela teći krajem januara 2021. godine, kada je nosilac posla, kineski Konzorcij Gezhouba, zatražio izmjenu ugovora, jer nije mogao osigurati ugovorene kotao, turbinu i generator američkog General Motorsa (zbog još jedne ture zatezanja američko-kineskih ekonomskih i trgovinskih odnosa), nudeći kineske proizvode kao zamjenu. Mi na to nismo pristali, ugovor je raskinut u decembru 2023. i krenula je igranka. Natezanja su se usijavala, sa sve izvjesnijim odustajanjem od Bloka 7. U igri su bili međunarodna arbitraža i upozorenja na moguće posljedice, a sve se uglavnom odvijalo ispod žita, daleko od očiju javnosti. I stiglo se do jedinog mogućeg epiloga.
Uz sada aktuelnu sliku, očekivano je bilo da reaguju i oni koji su pozvani, a i oni koji bi nam veću uslugu učinili da se nisu javljali. Važi to i za političke, mahom opozicione, a i za reakcije iz krugova koji se vole smatrati stručnim. U pravu su, i jedni i drugi, jedino kada podvlače potrebu odgovora na dva pitanja: hoće li iko odgovarati za ovaj energetsko-razvojni fijasko, te šta umjesto Bloka 7, koji je planiran kao izlaz za nuždu zbog energetskih minusa, a sada, kada ga nema, a minusa sve više, niko da kaže kako će se i gdje naći izlaz. Doda li se svemu i to da je međunarodni advokatski tim, uz čiju pomoć je vraćen avans, Elektroprivredu BiH koštao oko 35 miliona KM, kao i da je u pripremu terena za Blok 7 u krugu TE Tuzla utrošeno 19 miliona KM, a sada je to prazan, neiskorišten prostor – slika je uramljena u nove, dodatne razloge za to da neko obavezno i što prije odgovori na ova pitanja.
Nije sigurno da ćemo u dogledno vrijeme dočekati da ta slika bude očišćena od fleka nesposobnosti, petljanja i mogućeg korupcionaškog mućkanja. U normalnim – dakle, ne u našim – prilikama nezamislivo je da krah projekta tog značaja, vrijednosti i gabarita, bude okončan po onoj “tresla se gora, rodio se miš”. To što se u reakcijama uglavnom uopšteno govori i o ovoj temi, s napadnim ustezanjem od direktnog fiksiranja pojedinaca i organa, koji iza svega stoje, potvrda je više ovdašnjeg običaja da se iz licemjernog, demagoško-populističkog, oportunističkog i klijentelističkog odmjeravanja interesa, snaga i pameti nikad nije izrodilo rješenje koje ide svima u prilog. Ni u mnogo manje važnim od oblasti kakva je energetika.
Adresa s koje se, nakon konačnog “otvaranja kaverni” o sudbini Bloka 7 TE Tuzla, očekuje konačan argumentarij objašnjenja je, naravno, Vlada Federacije. Njen ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić oglasio se i objasnio da je 35 miliona KM, koliko je koštao raskid ugovora, sastavni dio duga Elektroprivrede BiH za minulih devet godina. Ministar, međutim, nije rekao ono što će neko morati kazati, prije i kasnije: da li je ovo kraj priče o Bloku 7, ide li projekat u zaborav, a da je sve urađeno od 2014. godine do danas – samo bolan dokaz jednog traljavo, površno, improvizatorski i neznalački vođenog posla?
Do odgovora na to pitanje i, posebno, utvrđivanja onih koji iza svega stoje, možda se dođe u Parlamentu Federacije. Ali, samo možda. Jer, tu sjedi i nemali broj onih koji budno “iza krivine” dočekuju aktuelnu, nesigurnu i poroznu vlast ne bi li dokazali njenu promašenost, a ne da bi pomogli u rješavanju energetskih problema. U jednom bi, ipak, i takvi mogli biti u pravu: iza igranke s Blokom 7 TE Tuzla se skrivaju nečija nesposobnost i nedoraslost ozbiljnom, vrijednom i projektu za koji se vjerovalo da je ključ za rješavanje problema sa strujom. A koji će, sve su prilike, biti rješavani okretanjem tuđoj, skupljoj struji i fakturisanjem neznanja, kadrovskih promašaja i mućki nama, potrošačima, kojima je to provjereno najlakše učiniti većim ciframa na mjesečnim računima.
