ILI: Od 2021. godine traje natezanje s Južnom interkonekcijom, uz HDZ-ovu etnopolitičku opstrukciju, čiju pozadinu prepoznaje i Ambasada SAD-a u BiH, zalažući se za ozakonjenje interesa svih, a ne samo odabranih
Ko god je mislio da je takav stil rada, s upotrebom ucjenjivačkih etnonacionalnih alata, ostao iza nas, uvidio je svoju zabludu uz pomoć događanja u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH prošle sedmice. U tome je presudno pomogao dopredsjedavajući Doma, HDZ-ov Mladen Bošković kad je suhim i polupromuklim glasom – nakon što mu je bilo jasno da će biti usvojen Zakon o Južnoj gasnoj interkonekciji BiH i Hrvatska – smatrao patriotski potrebnim i politički efektnim da izjavi: “Propitivat ćemo našu suradnju na svakom sljedećem pitanju”, pa između redova zaprijetivši da će, pred predstojeći međudržavni ugovor BiH i Hrvatske, “to biti nešto što će se dobro razmotriti”.
Huju zbog preglasavanja u Vladi i u Predstavničkom domu HDZ-ovi predstavnici su, ikebane radi, ocijenili legitimnim pravom, kakvim smatraju i odluku poslanika svih stranaka u Parlamentu da izglasaju Zakon. No, ima tu i jedna začkoljica, bolje rečeno zamka, koja nije vidljiva na prvi pogled, jer je maskirana Boškovićevim “to nije pravac kojim se gradi BiH, zemlja jednakopravnih naroda i građana, ali to je stvarnost i mi ćemo se prema tome znati odnositi”: gubitak HDZ-ove bitke za to da se sarajevski BH Gas označi nesposobnim za izgradnju Južne interkonekcije, a da se osnuje nova firma (recimo HB Plin?), sa sjedištem u Mostaru, pod “legitimnom” kontrolom puzajućeg trećeg entiteta – fijasko je ambicije, čije mutno naličje je prozrela i Ambasada SAD-a u BiH. I otvoreno, u više navrata, javno Dragana Čovića ocijenila krivcem, jer je u njegovim rukama trogodišnja parlamentarna blokada ovog projekta, aktuelnog još od 2017.
Prije nego što je u poslaničkoj noćnoj smjeni na sjednici usvojen Zakon (76 glasova za, 14 protiv i 5 uzdržanih), odvijala se drama, svojstvena i ovom Parlamentu. Ali, ovog puta uz presedan: Zakon su podržali vlast (bez HDZ-a) i opozicija, što se – ako pamćenje ne vara – desilo prvi put u ovom sazivu. Do toga se došlo upotrebom krupnih riječi i međusobnih optužbi. Vrhunac je, sudeći po medijskim izvještajima, bila reakcija na riječi HDZ-ovog Marijana Marjanovića, zaduženog za sataniziranje BH Gasa. Koji je, po njemu, opterećen aferama i poslovnim minusom, pa “kako se može očekivati da ta kompanija upravlja ovim projektom”, a poenta je to što su u “BH Gasu zaposleni Bošnjaci i da većina stranaka ovdje, mimo hrvatskih legitimnih predstavnika, želi da BH Gas upravlja plinom koji prolazi kroz teritorij od Posušja do Novog Travnika”. Dennis Gratz iz DF-a je u ovome pročitao “fašistoidnu indoktrinaciju o legitimnosti i nelegitimnosti Hrvata”, nazvavši “legitimnost uvredom svim kolegama koji se izjašnjavaju kao Hrvati, a nisu izabrani iz redova vaše stranke”, pa u tačku otišao opaskom Marjanoviću “na taj šovinistički i rasistički način pokušavate braniti ruske interese u BiH”.
To je bila kapisla, koja je zaprijetila eksplozijom, prekidom sesije i traženjem hitne sjednice Etičkog komiteta, ali i demaskiranjem pozadine priče. Gratz je, očito, dirnuo u živac, na šta je uslijedila bura. I na površinu isplivala suština. Podebljana je najprije reakcijom HDZ-ovog lidera Dragana Čovića, koji ne smatra dobrim nametanje Zakona i ugrožavanje interesa Hrvata, te hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji je takođe protiv nametanja, jer bi “trebalo voditi računa i o interesima hrvatskog naroda u BiH na jedan razuman i funkcionalan način”. Ove reakcije kazuju da usvajanjem Zakona ništa u konačnici nije riješeno. Njegova prava, krajnje neizvjesna avantura tek počinje. Ići će preko federalnog Doma naroda, pa ako tu prođe, u Vijeće ministara, a onda, ako ga preživi, u zasjedi ga čeka zaštita vitalnog nacionalnog interesa, pa bi do daljnjeg moglo biti – Južna interkonekcija na vrlo dugom štapu.
Sve to zbog potezanja stare matrice o legitimitetu i interesima hrvatskog naroda. A u reakcijama nikako da se, makar u naznakama, kaže koji je to, u ovom slučaju, konkretan interes Hrvata u BiH narušen ili ugrožen. Gdje je to moguće naći, osim u omiljenom prebrojavanju krvnih zrnaca, što je motor mitomanskog strahovanja od toga da BH Gas – čija upravljačko-rukovodna rekonstrukcija je naložena i Zaključkom – “odlučuje o hrvatskim interesima”? Čuči li baš tu “opasnost” od toga da o 180 kilometara gasovoda, vrijednog oko 100 miliona eura, glavnu riječ vodi “druga strana”, da se odluke donose u Sarajevu (iako je predviđeno osnivanje podružnica BH Gasa u Mostaru, Posušju ili Grudama) i, krunski argument, da sve to bude nauštrb nedosanjanog trećeg entiteta?
Dovoljno zamućeno da aktuelizira pitanje opstanka partnera u aktuelnoj federalnoj, a i državnoj vlasti, ovo već izaziva zabrinutost. Ali, i ne mora. Jeste da je ovo ispit za partnere, no malim se čine izgledi za to, jer u HDZ-u BiH znaju da je ipak mnogo više pitanja koja im idu u prilog, a što bi raspadom vlasti izgubili, nego onog što bi dobili. Interes je, ipak, iznad i ispred svega. Lični i stranački, a onda, ako šta ostane, i interes naroda.
