Vele da su biciklisti najveća prijetnja automobilskoj industriji. Donekle moglo potvrditi u zemljama u kojima je “svijest” odmakla. U našim krajevima “pionirski” poduhvati omasovljenje ovog sporta.
Piše: Sead Hambiralović
Prije pola vijeka ostali u sjećanju i dopali oni slovenački “slavoluci” preko ulica SVI NA KOLO. Što će reči da je u zdravom tijelu zdrav duh tako da su Janezi (najrasprostranije ime) od davnina prednjačili u ovoj raboti. A miiii davne godina obradovali onim polovnim automobilima sa zapada- jadac je naknadno ukopćan. Za vrijeme prvog dolaska nakon potpisanog Dejtona ni jednog bicikla na tuzlanskim ulicama! Zadnjih godina je mic po mic krenulo sa sve masovnijim Biciklijadama. Lijepo je vidjeti nepreglednu kolonu, energiju i osmjehe na mnogim licima i ponos da se dio prave stvari!
Oko infrastrukture je tanko. Samo jedna uređena biciklistička staza od Merkatora do Slavinovića- malo, premalo. A nedavno od tih silnih auta što su nam uvaljeni po povoljnim cijenama, nema gdje nema olupina. Eno ih i na sred Orašja iza Ilnčice za prodaju i dijelova razbacanih po obližnjim šumama- ljetos objavljeni neki fotosi. I namjesto Hvala onima koji namjesto auta sve više koriste bicikle, trebaš imati sreće da na benzinskoj pumpi nađeš ispravan uređaj. A “prelazi” su na mnogim mjestima sfušereni. Kada se vozi desnom stranom trotoara, od Brčanske Malte do Panonike, na 7 (sedam) mjesta nije riješeno i valja sići sa bicikla. Tako je kod ulaza u Pivnicu, pješice desetak metra i nastaviti trotoarom. A voziti pored automobila je lutrija da neko ne zakači. Poslije ganjati se po sudovima je posebna priča, ima- nema svjedoka, o pravednom uviđaju ovisno ko ga vodi, a prošloljetošnje na relacijama biciklista- vlasnik auta svakako uči u anale pravosuđa. A onako i sa ljudske strane kolike su frustracije zbog Nj.V. automobil.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA – u prvom planu zimski rekvizit za biciklo, ima u tekstu. I gle, prizora kako nema više smeća i koje je boje Jala- nemal kao Drine..!
NAVLAKA ZA CIC
Naravno da jedan ovakav pripada (i) biciklističkoj porodici. Pa i “Travkinoj”- gdje god možeš drvo posadi– u ovom slučaju svi na kolo! Vrag je odnjeo šalu dokle se zagrdio. Taj bjelosvjetski što je izvalio da će biciklisti uništiti automobilsku industriju treba brinuti zbog mnogo težeg. Nikako da izbrišem jednog davnog političara na prijedlog da se stane sa proizvodnjom oružja. “Kako zaustaviti, toliki inženjeri ostaće bez posla..!”
Da, krenula je zimska šema zagađenja zraka po nekoliko puta veća od dozvoljene. Na ulicama i putevima Tuzlanskog kantona je sve više automobile koja zagađuju. Prema posljednjim zvaničnim podacima ovaj kanton je drugi po broju registrovanih vozila (142.355) u FBiH, odmah iza Sarajevskog (162.560). Danak se plaća po više linija- tek nakon godina i godina “nadošlo” da su kružni tokovi najbolje rješenje za brži protok vozila. Ako sam mrvu inspirativno doprinijeo sa prošlogodišnjom javno navedenom filmskom storijom koja bi krenula sa simboličnim kadarom od kružnog toka na “Skveru”, taman.
A biciklisti? Stati mirno i nakloniti se, da se usuđuju uopšte voziti po ovakvim gradskim ulicama i putevima! Staza do Slavinovića za bravo, daaaj i ona oko 3 cm neka se “popuni” pod 45 stepeni kod Gradske uprave.
U sjevernim zemljama zimi se ne prekida sezona, ni na minus dvadeset i više! Brojne biciklističke staze se uredno čiste, a pumpe (boksovi) za zrak su načičkani pored staza. Topla odjeća i navlaka za hladni cic se podrazumijevaju. Samo u dvije tuzlanske sportske prodavnice mogu se naći. I koji peh, nije po mjeri moga bicikla- ne može da se navuće, a cijena solidna. Ima ko će uraditi u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici- spominjani šef službe za pratnju. Ispala kao iz fabrike i- odlučio zakititi sa logom Gljive Mira. Ona tri malena na kosoj šipki i veći na zadnjem blatobranu dobro se drže. Vratilo sjećanja na 97. i onu nevjerovatnu ushićenost oko dizajniranja jednog specijalnog proizvoda sa logom i ono Made in… sa međunarodnom nagradom. Znano i poduže kako se svaka škola plaća…
Dosta je ljepote na slanim jezerima da bi se pomirilo sa navikom bacanja opušaka. Nakon ljetošnje “ankete” na Gornjem slapu oni koji su “zaboravili” baciti u kantu udaljenu par metara to su naknadno učinili, a najzanimljivije “pravdanje” jednog našeg iz Amerike…
SVAKA I VAMA ČAST..!
Proljetos zbog lošeg vremena ne dadoše se premijere perfomansa na Banji i pored zvorničkog mosta oko (ne)pušenja ili koliko toliko umanji. U prošloj kolumni išla je anegdota iz ružnih i tragičnih vremena. Može se nazvati kako hoće: duhan je užitak, ovisnost, droga ali zanemaruje veoma bitno. Ok, svako je krojač svoga zdravlja, ali problem kada drugog truješ! Posebna su priča opušci. Najsvježije za vrijeme jednog od posljednjih sunčanih dana na Donjem slapu. Izvezao biciklo i ako mognem udesiti skicu sa mjerama pomenutog cica. U blizini dvlje gospođe su sjedile na klupi. Očigledno spremale da krenu. Jedna strasno povuće zadnji dim i rutinski zgazi, potom u sekundi lijevo- desno pričepi o beton i ugasi. Nešto slično ljetos jedna dama o bijeli mermer na spomen – obilježju na Brčanskoj Malti. Na moju blagu primjedbu društvance se uz smijeh “podijeli”. Već sam prilično odmakao kad ta “dama” demonstrativno ustade i bez pozdrava napusti prijatelje…
Ovaj put je ispalo za vau:
– Oprostite, bilo bi lijepo da opušak ipak bacite u obližnju kantu…
Iznenađena žena klimnu, sage i odnese.
– Svaka vam čast..!
– I vama što ste me upozorili…
Sve dalje bilo bi višak. Ipak dodati: nastavnice u osnovnoj školi na Husinu. Priupitah kako sa učencima, zahtjevi su veliki…
– Ma, djeca su super- problem su roditelji…
NAŠA DOBRA DJECA
A tek kako su se pokazala sa Tuzlanskog kantona 97. na internacionalnom konkursu Dječije zastave. Jedan od najdragocjenijih skandinavskih eksponata buduće muzejske postavke Bijeli Golub. Pa se priča proširuje o Rešadu Bundavici koji je iz Örebroa dovezao krunski eksponat. Treba da stigne iz Banje (i ne zglajzala kičma nakon tolikih kilometara, op.a.)- čekam da familija bude na okupu i uručim simboličan poklon- bundevu sremendušu, nikloj iza moje kuće u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici…
I kada se dodaju iskustva sa Gornjeg slapa- sve je više materijala neobičnog “istraživanja”. Uz poznatu: nije važno šta ćeš reči, nego kako ćeš. Biće da sam se sasvim izverzirao, a jedna sekvenca nalazi se i u Panonika, priče sa slanih jezera. Hehe.., zbog uzgrednog reklamiranja knjige možda bude i neke fajde. Uskoro će novogodišnji praznici a na vidnom mjestu je naznaka da je prihod od prodaje za razvoj projekta GljivaMira…
P.S.
Za kraj o dvije nevjerovatne koicidencije. Prva, juče dok sam dovršavao tekst Fb “pita” želim li sa moje stranice Gljiva Mira podijeliti prošlogodišnju objavu: I N I C I J A T I V E – dopuna jučerašnje najave CIGARET – ŠETNJA NA BANJI.
Druga, spomenuta u prošloj kolumni u ponedeljak oko posjete zvorničkog gradonačelnikau. Ovog ponedeljka ujutro nazvati Borisa, šefa protokola da prenese tuzlanskom gradonačelniku ako može primiti danas popodne ili sutra, ili u srijedu- imam nekoliko dobrih vijesti i- kompromisnu. Do tada neka probere jedan od od linkova – isti je tekst na tri portala i obrati pažnju na završnicu.
https://bhdinfodesk.com/2024/11/28/bijeli-golub-ponovo-neleti-602-zivot-pise-romane-i-jos-ponesto/ * https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-602-zivot-pise-romane-i-jos-ponesto/ * https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-602-zivot-pise-romane-i-jos-ponesto/
Oko 8.00 poslati kraće pismo namjere i sasvim konkretnim a – d, sa još dvije tačke obaška i najvažnijem. Ne bi trebalo da omane. Posebno nakon savjeta nekoga ko je dio priče. U prvi mah odbio, a kada sam ohladio poslao poruku sa OK. U sitne sate stiže odgovor: Samo neka se misli roje. Iz kvantiteta, što bi rekao drug Marks, dolazi kvalitet. Sretno!
____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
