Za Staru džamiju u Šerićima (Živinice) vežu me duboka sjećanja iz vremena sretnog i bezbrižnog djetinjstva. Pa tako se sjećam da sam kao mali dječak sa ocem rahmetli posjetio ovu džamiju u kojoj je bio upriličen mevlud. Džamija je bila puna vjernika tako da smo namaz obavili u njenom prostranom i lijepom haremu koji se naslanja na pitominu Spreče.
Sjećam se i to da sam tada, za svoj džeparac koji mi je dao babo rahmetli, kupio jednu knjigu. U ovom trenutku se ne sjećam naslova ali su mi tvrde korice bogato ukrašene, i sada u živom sjećanju. Sjećam se, također, i jednog citata; ajeta iz Kur’ana Časnog napisanog u ovoj knjizi a koji glasi “Nun vel kaleme ve ma jesturun” što u prijevodu znači “Zaklinjem se perom i pisanom riječju”.
Pa eto, sada ja ovim mojim slabašnim perom, krhkim ali postojanim, poslije teškog dana i sverazarajuće svakodnevnice, iz neke duboke i nejasne potrebe; u tišini tamne noći, prebiram po svojim sjećanjima iliti susrećem se sa sobom…ako je to bitno…Da kažem i to da smo poslije mevluda u šerićkoj dzamiji posjetli moju tetku rahmetli Ifetu koja je živjela u Šerići u mahali Pepići; uvijek nam se tako toplo obradovala iz srca; kao što to samo tetke znaju. Allah joj se smilovao. Sjećam se da sam uvijek kao đak ili student, pa i kasnije, uvijek, i danas, kada bih prolazio pored Stare džamije u Šerićima pogledao u pravcu njene vitke drvene munare. I tako, smjenjivale su se godine, ljeta i zime, ulazilo se postepeno i u jesen života; a moj pogled i dalje je uprt u našu oronulu Staricu. Sjećam se da je pored džamije postojala imamska kuća. Lijepa je bila; čardaklija; osjetio sam tugu kada je zbog dotrajalosti morala biti srušena u godinama poslije zadnjeg rata.
Osim sjećanja i uspomena u nama, postoje i zanimljivosti vezane za ovu džamiju. Pa tako do izgradnje ove džamije svi stanovnici okolnih mjesta pripadali su džemaatu Priluk u kojem postoji džamija jos od davne 1735. godine. Medjutim, dvadesetih godina prošloga stoljeća došlo je vrijeme da se izvrši sanacija i obnova Prilučke džamije, a udio u radovima trebali su da podnesu i džematlije Šerića. Tada je učeni hafiz Salih efendija Kamberović primijetio da se obnavlja džamija u Priluku a da Šerići koji su narasli na veliko selo po broju stanovništva nemaju džamiju te je pokrenuo aktivnosti i zajedno sa mještanima inicirao izgradnju ove lijepe džamije. Medžida Bećirbegović je u svojoj knjizi “Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini” spomenula ovu džamiju i posebno obratila pažnju na munaru i idejno rješenje sa kapcima koji se zatvaraju na munari i na taj način sprečavaju ulazak kiše u njenu unutrašnjost.
Džamiju su sagradili italijanski majstori iz porodice Pikoloti koji su nastanjivali Kiseljak, a koji je Šerićima, prije izgradnje jezera, bio veoma blizu.
U Tuzli je u to vrijeme bila iznimno jaka stranka JMO u čijim je redovima na najvišim funkcijama bio gradonačelnik Tuzle Osman efendija Vilović koji također potiče iz ovih krajeva. Odhranila ga je i na selamet izvela znamenita vakifa Tahira hanuma Tuzlić. Pa ne treba da čudi da je na otvaranju ove džamije bio prisutan i lider JMO Mehmed Spaho. Zapravo, vakuf Tuzlića obuhvatao je široke prostore Spreče i dalje…
Počeci organizovanijeg vjerskog života u Šerićima vežu se za mekteb u Ribcu gdje je službovao efendija Muminhodžić. Iz ove familije će poniknuti i znameniti kadija Muminhodžic o kojem sam također pisao i koji je autor Ilmihala iz kojeg uče generacije naših polaznika u mektebima i školama. Danas se u Ribcu nalazi novosagrađena džamija kao što se nalazi i nova džamija u centralnom prostoru Šerića.
Međutim, posebnu pažnju plijeni Stara džamija. Generacije su narastale i stasavale u vrsne učenjake i alime; a centralno mjesto je zauzimala Stara šerićka džamija u kojoj su pravljeni prvi koraci na teškim putevima spoznaje…
Mnoge naše stare dzamije, prekrasni primjeri domaćeg graditeljstva i svjedočanstva minulih vremena, naših života i prošlosti; kao s početka ove priče; su nepovratno izgubljeni. A mi smo postepeno gubili sjećanja i poglede u daljinu… U jednom trenutku naše prošlosti je bila čak ponegdje i bolna projektovana praksa: ako želite novu džamiju-srušite staru. Prostor nam ne dozvoljava da se prisjetimo svih naših starih džamija koje su na ovaj način nestale; spisak bi bio dug, a s njima smo gubili naše materijalno nasljeđe, a dubina naše duhovne memorije je kopnila.
Sada Stara šerićka džamija treba našu pomoć, zbog nas samih. Dżamija je u ruševnom stanju. Pročitao sam iz medija da se planira njena obnova i restauracija te da džamija za par godina puni puno stoljeće svoga postojanja. No zamislimo se samo na trenutak; koliko je generacija i prije njene izgradnje sanjalo da se u Šerićima podigne džamija. Ovdje se zapravo, ako ćemo biti potpuno jasni do kraja, radi o borbi i nastojanju da se sačuva vlastiti kulturni identitet i svjedočanstvo minulog vremena i naših života.
Hvale vrijedno je nastojanje džematskog efendije i džemata Šerići da se sačuva, obnovi, restaurira i konzervira ovaj vrijedni objekat i kao takav preda budućim generacijama. S toga, na kraju, želim reći da je potrebno podržati ovaj džemat u plemenitom nastojanju i radu na očuvanju Stare šerićke džamije.
zivinice.ba
