Sjećamo se kakve su sve peripetije bile oko dženaze najpoznatijem bh. kompozitoru ozbiljne muzike Asimu Horoziću (1958-2023), i jednom od najznačajnih Tuzlaka u povijesti, koji je preminuo 1. oktobra prošle godine. Nakon što Islamska zajednica nije dozvolila ukop među zaslužnim Bošnjacima u haremu Džindić-džamije, a kako su na gradskom mezarju Bukovčić basnoslovne cijene, porodica se odlučila za mezarje Moluhe, u predgrađu, gdje je ukop jeftiniji. U međuvremenu se pojavila ideja, koji je dobila podršku od više hiljada građana, da slavni kompozitor bude ukopan povrh mezarja / groblja ubijenoj djeci na Kapiji, na Slanoj banji, budući da je Horozićeva kompozicija “Kapija”, diljem evropskih koncertnih dvorana, pronijela istinu o 25. maju 1995. godine u Tuzli. Kako nije bilo sluha za ovu ideju, da na Slanoj banji počiva kompozor tri prve bh. opere, našlo je rješenje da mezar Asim Horozića bude utrpan na Bukovčiću – šest dana poslije smrti!
Kome sada vrijedi objašnjavati šta bi za buduća vremena i identitet Tuzle značilo da je na Slanoj banji izgrađen nadgrobni spomenik najznačajnijem našem kompozitoru? Pa kad neko odnekle dođe, a Tuzlaci sa ponosom kažu: Ovdje počiva Tuzlak koji je napisao tri opere… Zašto je to tako, ko bi ga znao.
Evo nas pred prvom godišnjicom smrti Asima Horozića. Strašno je pomisliti da se Tuzla neće sjetiti jednog od najvažnijih Tuzlaka u svojoj povijesti.
