ILI: Naravno da je budžetski deficit Federacije golem problem, ali još veći bi mogao biti cijena koju ćemo platiti za neobjašnjavanje neznalačkog, nezakonitog ili pogrešnog trošenja ipak naših para
Tajming je možda bio posve slučajan, ali je grubo indikativan: samo dan nakon prošlog utorka i protesta penzionera pred zgradom Vlade Federacije u Sarajevu, obnarodovan je Izvještaj Ureda za reviziju Federacije BiH za 2023. godinu o budžetskom deficitu od 536 miliona, nastalom uz naslijeđeni suficit od 200 miliona, što znači da je za godinu potrošeno 736 miliona KM, plus novo zaduženju Vlade od 650 miliona KM. Prve, čak i najjednostavnije reakcije na ove podatke sažimane su u “Gdje su pare?” i, nešto produbljenije, “U čije džepove su otišle”?
Dok čekamo odgovore na ova pitanja – pokušaj odgovora se zbio minulog petka u susretu lidera trojke s novinarima u sarajevskom sjedištu SDP-a – lakše slažemo još neke kockice ovog mozaika: tek sada je jasno na šta je mislio federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić kad je upozoravao na to da bi udovoljavanje penzionerskim zahtjevima Federaciju odvelo u kolaps, što su, otkazivanjem masovnog protesta, najavljenog za 3. oktobar, dokučili i penzioneri, shvatajući da trebaju biti sretni ako penzije ostanu na sadašnjem nivou.
Po definiciji svoje uloge, federalna opozicija, oličena u SDA-u, DF-u i društvu, jedva je dočekala ovu nabačenu loptu da volejom raspali po nametnutoj vlasti. Pozivajući nadležno tužilaštvo da se pozabavi ovom temom, zahtijeva odgovore na mnoga pitanja i traži izvještaj o izvršenju budžeta za ovu godinu. Po opoziciji, nestalo je pola milijarde KM, a sa zaduženjem od 650 miliona, “za više od milijarde KM se ne zna gdje je potrošeno”. Ne zaboravlja se podsjećanje na to da je 2022. godina završena sa 400 miliona KM suficita, kao ni smjena glavnog revizora i njegovog zamjenika “u cilju privatizacije te institucije i friziranja narednih izvještaja”. Elem, iz opozicionog ugla – podebljanog SDA-ovim saopštenjem, koje sadašnju poredi sa Vladom Fadila Novalića, po njima bezgrešnog i idealnog premijera – crno nam se piše, upitne su penzije u naredne dvije godine, a čeka nas i “poskupljenje struje od 40 posto od iduće godine”.
Ono što je očekivano u vidu opozicionih udaraca ispod pasa, desilo se. Kao i odgovor na njih. Federalni premijer Nermin Nikšić nizom netačnih i paušalnih ocjena naziva opozicione reakcije, smatrajući ih “politikantstvom, zlim namjerama i pokušajem izazivanja panike, frustracije kod građana i stvaranja ambijenta nesigurnosti i straha za egzistenciju”. Tvrdi da je 2023. godina očišćena, što se obaveza tiče, pa objašnjenje budžetskog minusa svodi na nenaplaćena potraživanja od 100 miliona, izostanak naplate prihoda od Autocesta Federacije od 183 miliona, izostanak planiranih 109 miliona KM kredita Svjetske banke, kao i dividendi BH Telecoma… Navodi i izdvajanje dodatnih 10 miliona za Fond solidarnosti, u kojem je ukupno 43,5 miliona, a u ovoj godini ta cifra je 50 miliona…
Ne ostavljajući utisak ubjedljivosti, a još manje odgovarajući na (nepostavljeno) pitanje gdje su pare i da li je bilo nezakonitog, sumnjivog ili trošenja do čibuka, i Nikšić i ostali iz Vlade Federacije nam ostaju dužni objašnjenje onoga što je sve notornije i što je teško sakriti: gdje će se i kako naći pare za budžetske minuse, hoće li to biti novo zaduženje (domaće ili strano), da li je izlaz u većem broju uposlenih i, posebno, u urednijoj naplati doprinosa, kao osloncu izlječenja budžeta, da li…
Uz taj, posve novi okvir za cjelovitu finansijsku sliku prilika u Bosni i Hercegovini, koja je dosad uglavnom obilježena finansijskim problemima Republike Srpske, čak i sa znakovima iščašenog likovanja zbog toga (kao da je to dobro za državu BiH), sada se sve kompletira i podacima o stanju u Federaciji. Iluzije o idili i nepostojanju problema ipak se raspršuju. Moglo se to naslutiti još onda kada su ekonomisti upozoravali na to da će – ilustrujući to primjerom penzija – kad-tad doći na naplatu stanje u kojem se, od 3,5 milijardi KM potrebnih za godišnji iznos sadašnjih penzija u Federaciji, doprinosima nekako skupe tri milijarde, a ostalo se namiri sa drugih stavki; ili podatak da je u Federaciji 545.000 zaposlenih (a ne zna se za koliko njih se redovno uplaćaju doprinosi), a penzionera 451.000, pa 1,2 uposlena izdvajaju za jednog penzionera, što, naravno, ne može biti izdrživo. Kada se tome doda ono što je ovih dana “otkriveno” – da je za 18 godina za putarine i akcize na naftne derivate u BiH skupljeno 16,4 milijarde KM, a da niko ne zna koliko je od te sume namjenski utrošeno na održavanje i izgradnju puteva (a dižu se krediti za koridor 5c), a još manje gdje su te pare, u čijim džepovima i za čije interese su završile, načisto smo s tim da je neodgovorno, neozbiljno i štetno potcijeniti aktuelnu sliku i ono što je, samo naivni vjeruju slučajno, lansirano usred predizborne kampanje.
Stoga su realni izgledi za to da se aktuelno breme federalne besparice odrazi na odnos glasača prema strankama na vlasti u Federaciji. Uz neizvjesno sutra i ceh koji će se za to platiti, cinici i opozicija bi rekli da je to cijena vlasti koju su nam drugi izabrali. Šta ako su u pravu?
