Danas, na dan obilježavanja godišnjice spaljivanja Vijećnice, rad je obustavila Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine – jedna od sedam institucija kulture od državnog značaja. Kada pogledamo u kakvom stanju je i ostalih šest institucija, dobijemo sliku odnosa vlasti prema kulturi u zadnjih 30 godina. A bez kulture, nema ni zdravog društva ni države. Nema nas.
Sve što sam do sada vidio, pa i kada se radi o (nedovoljnim) koracima koje je vlast preuzela da riješi problem, oslikava potpuno neznanje, površnost i nebrigu za kulturu generalno, a i za nacionalno blago koje čuva NUBBiH.
Najviše me zaboljelo sljedeće:
- Brigu o institucijama kulture je preuzeo Kanton Sarajevo umjesto države.
- Mjeseci u kojima su uposlenici upozoravali na ovakav ishod i tešku situciju nisu bili dovoljni za vlast da poduzme hitne mjere i počne dugoročno rješavati ovaj problem na način da institucije od državnog značaja budu neupitno zaštićene.
- Ministar Magoda je rekao da su dali neku pomoć, ali da institucije kulture treba same da se pobrinu za sebe i da ne očekuju od države da im riješe probleme.
- Ono sredstava što je i uplaćeno za pokrivanje osnovnih troškova dovoljno je da se radnicima obezbijede plate u neto iznosu od 1.000,00 KM, što je samo po sebi sramotno za uposlenike koji čuvaju nacionalno blago Bosne i Hercegovine. Ti isti političari nerijetko sebi povećavaju već bezobrazno velika primanja.
- Na čelu NUB-a je direktor koji je već trebao ići u penziju, ali vlasti su se oglušile na molbe uposlenika da se i ovo pitanje riješi.
- Institucije kulture nisu bile predmet razgovora državne vlasti kada su se pravili ustupci Dodiku i Čoviću.
- Na godišnjem nivou NUB-u treba oko 1,35 miliona da normalno funkcioniše, što je manje novca nego što je plaćena nabavka novih vozila federalne vlasti.
Mnogo je još paradoksa i primjera površnog rješavanja ovako važnog pitanja. Ne može jedan kanton finansirati nešto što se može riješiti samo na državnom nivou. Ne može identitet države biti “zadnja rupa na svirali” predstavnicima vlasti, a da očekujemo prosperitet. Ne mogu uposlenici institucije umjesto države čuvati taj identitet, a uz to imati niža primanja od prosječnih.
Odnos prema ovoj i ostalim kulturnim institucijama pokazuje njihov odnos prema državi. Pozivam sve nivoe vlasti da se osvijeste i dugoročno zaštite kulturne institucije i kulturu uopće. Kultura nije bila ugrožena u toku agresije koliko je danas u miru i to zbog nerada naših predstavnika.
