Ili: Bager kroz Beksuju brekće/ i strepnju donosi novu/ koja kuća sad je na redu..?!
Piše: Sead Hambiralović
A kao uvod reagovanje na stranici Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju:
Ovdje nikoga velike tuzlanske teme uopće ne interesiraju- nego zvorničke, štovani umjetniče: Hrid, Zamlaz, moj Bajr, Fetija, Misir- bašča, Srpska varoš, Tuzlanska malta, Šćemlija, Palućci, Bukreš, Ćauševac, Grobnice, Begsuja, Njiva Vidakova, Bukovik do Meteriza. Tuzlu ostavi Tuzlacima da zube tupe kako ih došlje pogušiše… Tisuću sellama sa Bajra. / U potpisu Dajdja Dajdjić
O, dobri moj- hvala na mišljenju! Pošto sam na relacijama ZV- TZ, ili obrnuto, a ima i to svoje „inspirativnih” očevih zvorničkih 51, naspram majkinih tuzlanskih 49 posto. Mislim da sam prilično toga napisao u zadnje tri decenije o rodnom gradu u Skandinaviji i kod nas- dvije nove poslijeratne knjige i drama, učešće u dva filma, posebno kako počinje četvrti s početka („Zvornik tako daleko a tako drag”), kada okružen grupicom naše djece u Austriji redam spomenute mahale i čitam insert iz moga prvog dječijeg romana Dva splavara mala. A ovo “kombinovanje” sa susjednim gradom ima veliki razlog i ako se mogne „uvezati” do Drine…
Šaljem ti “tisuću” pozzz iz Tuzle, a ne ponavljam da sam svakog drugog vikenda u rodnom gradu. Možda se sretnemo na nekoj od moje tri (pre)ostale zavičajne staze. Ili, svrati u najkomšijskiju zvorničku ulicu, žuta dvospratnica, treći ulaz i „zrakni” na balkon. Ako je Bijeli Golub okačen – znači stigao. A kada se sve udesi oko Muzejske zbirke o ovome simbolu mira bićeš maksuz pozvan na čaj sa Kule i kiflice sa džemom filovanim smokvama iz moje bašte…
ODBOLOVAO RODNI GRAD
U posljednjem snimljenom prijeratnom filmu „odbolovao” u prvim kadrovima početke rušenja centra da bi se usadile ogromna zgradurina (do nje robna kuća) nevjerovatne hladnoće u koju nisam volio zalaziti. Prije nekoliko godina zadnji put kod supruge Svete Ćečarića kada je lažno javljeno da su pronađni moji filmovi. U kesi samo magnetofonska traka iz Radio Zvornika i neki porno- film na 8 milimetara…(?!)
Taj stan u sasvim osunčanoj Z-14 s početka Zamlaza, s pogledom na Drinu bio je onako inspirativan. S druge strane gledao u veliki travnjak, s desna osnovna škola, s lijeva nevelik pločnik do zgrade Z-16, tamam da se uklopi Dječija kuća, sa dječijom galerijom i još nekim propratnim sadržajima.
Lijepo je to volonterski udesio arhitekta Zlatko Hadžialić. I taman kada sam sve uganjao poruka da plac ide na licitaciju?! Opisano- iz revolta nisam otišao! Srećom da nisam- samo „dvojica” se pojavila i otkazano. U ponedeljak pravo u opštinu čelnicima nove demokratije, Pašiću i J. Ivanoviću – u lica rekao što sam rekao! Složno „otklimali” uz obećanje da će se sve oko licitiranja obustaviti. Ostalo je poznato. Mirisalo je na rat kada ispade neki omanji lokal da se kupi i gdje sam mogao odmah i sad realizovati likovni konkurs Tata, ne igraj se rata! I potraja ta dječija galerija samo 4 mjeseca i priča nastavi u zemlji Norveškoj…
. . . . .
A taj kadrovski stan je ipak bio OK, ali i grdnog problema – Krečane na drugoj obali (?!) koja se noću čula i prašila – najčešće uz Drinu. Malo po malo nadolazio da nešto golemo ovdje nije u redu. Slagalo, slagalo i „puklo” na onom intelektualnom skupu u Kasini da se neko po prvi put usudilo „tako”. Da, rodni grad imao je prelijepu razgledmicu kada se pogleda sa druge obale, posebno od Vila ili Vratolomca, Kule ili Mlađevca, ali kada se u njega „zađeee”…
Ubrzo će uslijediti najcrnji dani drevnog grada… I, više se ničemu ne treba čuditi. Sada je „razglednica” još ljepša, bogatija izdaleka, ovisi ko kako gleda, posebno kada se snima dronom. Ali, ali kada se „zađe”…- nema potrebe za dalje.
MEDINE SUZE
Ode i nekadašnja aščinica „Slatko čoše”…! Svaka od radnjica u nizu prema mostu ili pijaci bile su priča za sebe, a sto puta tužnije kada su rušene kuće:
(…)
Bager kroz Beksuju brekće
i strepnju donosi novu
koja kuća sad je na redu?
Uspori od Hadžigrahića,
stade kod Mulabdića.
Bagerist provjerava papir neki,
cigaretu mirno pali
i, kao da se radi o običnom poslu,
nasrnu prvo od krova.
Crepljike zacvokotaše listom
i sručiše se k'o srča;
onda podmuklo uperi niže,
viljušku zari kao da je u meso
– ljusnuše zidovi jedan po jedan.
Mašina ustuknu malo,
sačekaće da se prašina slegne;
jel’ se to nova cigareta pali?,
ravnanje već sasvim ide lakše,
i kao da nikad Mulabdića tu ne bi..!
(…)
(Dio poeme u romanu Bijeli cvijet iznad puta, S.H.)
Poduže je, a nisam imao srca da snimam. Davne godine prilikom posjete u Švedskoj pročitao cijelu Medi Mulabdiću. Zanijemio, izašao je u hodnik i nakon nekog vremena vratio se suznih očiju…
NI PARIZ NE MOŽE POREDITI
Ima ovaj grad sada svoje nove pisce, arhitekte, intelektualce.., a najviše za vrijeme prvih davnih dolazaka dopao slikar Jovo Lalić- cijela epizoda zanimljive dramaturgije ušla je u pomenutu knjigu. Onda će zadnjih godina dojmiti mlađahni koji ovdje kao izbjeglice stasaše- Vladimir Savić, osebujni kantautor a treba pročitati njegov zadnji komentar o rušenju tog poznatog „ćošeta!”. Niko kao on od pridošlih s toliko otvorenih očiju i dubine nije sagledavao sve posljedice strašnog rata i bio toliko inspirisan znamenitostima Zvornika. S početka teksta ovako kaže: Jedan grad svjetlosti — Pariz, ne može se porediti s takvom čaršijom..! (Dobro zvuči, a moglo pridodati: Grad propuštenih mogućnosti. Još od “onih” vremena, a ne ponavlja vezano za prošloljetnji sastanak sa Gradskom upravom. Pretpostaviti razloge šutnje. Što se tiče Diviča da se iznad Kajak, kanu kluba pdigne GljivaMira, ova mjesna zajednica se pozitivno odredila a zapelo je oko konkretnih poteza).
I, Goran Karišik. Spominjao kako se vratio na svoje poviše Sarajeva. Uspješno bavi stočarstvom- sa lica čita “pozitiva” i – koja vedrina i jedrina..!
Kratko na početak o povodu kolumne. Ja sam svoje napisao. Ostalo još ponešto i nije pod moranje. A oko “ovog” Zvornika još autorski samo zanimaju spominjane tri zavičajne staze i protežiranje te ulice poviše nekadašnjeg Čauševca. Načuo oko dobre ideje da se na plaži otvori dječiji bazen i koji fijasko! Nije se petljati oko Drine za svakoga. Kao neke godine sa obnavljanjem skokova sa mosta kada zbog slabe organizacije ode jedan mladi život! A kada je bilo aktuelno farbanje mosta, ponijelo pa sam odaslao naznake ideje i da se sjedne u širem sastavu. Iz Zvornika poslato Vladi Srbije. Od jednog ministarstva stigao je “nejasan” odgovor, neka li je bila greška oko konpetencija i- sve ostalo na tome.
Tuzlaci su bili mudriji. Spominjao Roberta Andrejaša- veli neki počeli kopirati– beli potaknuti ovim kolumnama. Počelo od davnog izgrađenog “onog objekta” poviše centralnog spomenika na Banji. Diskretno “problematizirao” oko osnove ideje, plus kome sam lično poslao u Holandiju, onomad uključila se i poznata Unuka da se izgladi problem; pa zaredane fontane nakon moje na Kazanbašči, pa u sklopu spomenika “bijeli cvijet” na prvoj masovnoj grobnici prije srebreničkog…
Nakon korone javno predložio nekoliko inicijativa i napokon ponešto riješilo na ovom najljepšem gradskom prostoru (novi mural) a najzadnje i “kružni tokovi”. Moguće nekome bila “inspiracija” nakon što je spomenut početak scenarija filma o sinu slavnog tuzlanskog slikara- prvi kadar bi išao sa Skvera. Nesuđeni producent imao je “apetit” da bude i režiser- nisam pristao da dobije na tanjiru jer je taj kružni tok u zadnji čas nadošao. Duboke je simbolike i savršeno korespondirao sa knjigom Tuzlanski procesi koja je u više navrata spominjana. I gle, prošle sedmice kod MUP-a skoskan lijep, omalen novi, čitam planira se i na Brčanskoj Malti. Šta se tolike godine čekalo? Koliko je samo spiskano novaca u semafore, a moglo jednostavnije gdje je bilo prostora- pa održavanje, ekološka strana, a nerviranja vozača ne računaju. Što bi se reklo: bolje ikad, nego nikad.
V I Š E: Ukucati na Google: Ruši se Slatko čoše, nestaje dio po dio starog Zvornika. Pogledati i najnoviji video SOLITERI na Fb stranici Mensura Krndica.
_____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla; Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
