Nakon “velikih” TZ- ZV tema i mogućnostima jedna sasvim tužna, prognaničko- povratnička
Piše: Sead Hambiralović
A život (ne)ide dalje i kako čiji. Ovaj završi pretužno sa posmrtnicom iza spuštene zavjese na vratima kućice pored jedne od moje tri (pre)ostale zavičajne staze- one na Kulu. Nova komšinica Nada, koja je na Fetiju “dopala” iz okoline Sarajeva, veli da je Smail obično pored njenog dvorišta zastajao bez štaka da predahne kada se vraćao iz čaršije. Zadnjeg Vaskrsa odnijela dvoje šarenih jaja- on poklonio dvije flaše piva…
LJUTIĆE SE SINOVI: Ne bi da stavljam prezime, ljutiće se sinovi(?!). Mogao sam pokušati ubijediti, ali nisam želio insistirati. I kona pored kuće imala malu, dobro osunčanu bašticu, koji metar veću od Smailove. Ne baš sve pod konac i uredno kao što je bila njegova. I bez guma, sandučića sa “normalnom” zemljom. A sasvim zainteresova kada reče da je porad nekoliko struka paradajza nikla povelika lubenica. To još nisam čuo da može i da je neko probao na Fetiji, Zamlazu, Beksuji, Brdu (za koje sa ostalim dijelom familije uredno plaćamo porez, a novopridošli bez pitanja godinama koriste…), lijevo od nekadašnje Parole. Plus poviše sasvim je posjećena nekadašnja hrastova šuma sve do Borića na Vratolomcu…
Valjaće pitati Sretena Poštara je li neko pokušao na Ščemliji? S velikim razlogom zanima. Slučajno doznao- jeste i kod Amira Ćorića na njegovoj lijepo uređenoj haciendi da “hoće” lubenica i na Vidakovoj njivi…
Upitao ima li još ikoga u blizini od starih Zvorničana? Ima Zlatko, kuća mu je malo niže- skrene se lijevo. Sa Violetom je, prekodrinska. Prizemna je kuća, još nedovršena. Ono najglavnije je urađeno: ozidano- crijep novog krova blještao je na suncu- zastakljeni prozori, nova ulazna vrata. Pozvonim. Još nekoliko puta. Na sokaku nema nikoga da upitam. Nema kod kuće ni Envera. Vjerovatno je sa Ajsom otišao na Kulu. Biće vrućine. Ako ga ne sretnem moguće je na Drini, neka se cuko rashladi dok na plažu nisi došli kupači…
. . . . .
S proljeća prvi put spazio Smaila Hamzića u baštici. Osamljeni domaćin se obradovao kada sam ušao. Pokazao kako je ušuškao dvije sobice, taman za njega. Posebno zanimala neobićna “baštica”- sve piše u objavi https://boljatuzla.ba/poduzgredreceno-k-o-z-e/ . Ispod je međunaslova SMAIL, sa dva fotosa koje je Haris Dedić majstorski udesio sa grafičke strane.
CRVENI PARADAJZ: Ostade Smailova “bašta” sa zemljom u nekoliko manjih sandučića i automobilskih guma. U jednoj se crvenio jedri paradajz.
U trenu zaćetka misli da za “uspomenu” uberem- ukorih se istog trena. Ne, ne..!, tiho pritvorim avlijska vrata, uzdahnem i korak na korak nevoljno nastavio na Kulu.
Krune se, ubrzano se krune moji (pre)ostali Zvorničani. Počivaj u miru dobri Smaile i hvala što si s prve poslušao i uspio da namakneš malo osmjeha na lijevom fotosu. I svaka čast što nisi volio sa štakama, posebno kako mašeš svojima u Tuzli i Sarajevu…
___________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla; Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
