Svečano otvaranje novoizgrađenog kružnog toka kod Crvenih 7, u prisustvu skoro cijele gradske uprave i uz unakrsne mlazove vode vatrogasnih vozila, na građane je trebalo ostaviti dojam skoro kao dolazak WizzAira sa svojom flotom na tuzlanski aerodrom.
Samo presjecanje vrpce od strane aktuelnog gradonačelnika, koji se u oktobru bori za svoj prvi puni mandat, također je bilo u funkciji pridobijanja građana za izbore.
No, ne prođe ni par mjeseci na istoj toj raskrsnici, na kružnom toku koji je koštao građane ovog grada 1.5 miliona KM, pojavi se rupa.
Građani k'o građani, fakturu za fušeraj ispostavljaju kome drugom do onome ko je kružni tok i otvorio, gradonačelniku Tuzle.
Ako bismo bili maliciozni onda bi se trebali prikloniti tim koji svaku grešku i anomalije u gradu fakturišu gradonačelniku.
Ipak, istini za volju mora se reći da odgovornost za mnoge stvari još uvijek leži na prethodnom gradonačelniku.
Ova današnja rupa na kružnom toku samo je jedna od vidljivih rupa. Koliko ih ima koje još nisu isplivale na površinu?
Koliko samo imamo primjera šahtova koji uglavnom ostaju suhi poslije svake kiše?
Tako su jezerca na našim ulicama poslije kiša, rupe u asfaltu, rasklimane kocke i ploče na trgovima i ulicama, te mnoge druge anomalije koje građani primjećuju ili će tek primjetiti još uvijek podsjetnik na bivšeg gradonačelnika. Još dugo će ovaj grad trpjeti i ispaštati posljedice vlasti tog čovjeka. Onaj ko i dalje u Panonskim jezerima ili spomeniku Kulinu Banu vidi opravdanje za dvadesetogodišnje gušenje grada ili je bot ili slijep pored očiju.
Danas svjedočimo mnogim primjerima na društvenim mrežama kako se građani oduševljavaju stvarima koje bi trebalo normalnim da budu. Danas aplaudiraju aktuelnom gradonačelniku što je konačno JKP Komunalac počeo da kosi zelene površine i čisti ulice grada.
Pa valjda im je to oduvijek bio posao?!
To što je danas to neko čudo, i to možemo zahvaliti bivšem gradonačelniku.
Pa čak je i aktuelni gradonačelnik danas više u funkciji glasnogovornika JKP Komunalac nego što je ono što bi treba biti, gradonačelnik grada.
O razno raznim asfaltiranjima u izbornim godinama ne trebamo više trošiti riječi. Valjda će i to neki Visoki predstavnik OHR-a nekada nametnuti kao dio izbornog zakona, pa će reći “zabranjena su asfaltiranja u izbornoj godini”. Ili će možda samim građanima više dosaditi da u izbornim godinama bivaju sve češće zaglavljeni u gužvama i kolonama na ovakvim temperaturama.
Šta će nam i hoće li nam išta progresivnog donijeti ovi lokalni izbori u oktobru vidjećemo.
No, bilo kako bilo Tuzla će izgleda još dugo čekati nekog svog novog Urfeta Vejzagića, a do tada biće talac vlastitih zabluda i strahova.
Obično u takvim okolnostima, na mala vrata, isplivaju pojedinci ili interesne grupe kojima je samo vlast imperativ. Grad Tuzla, odnosno budžet grada će se i dalje musti baš kao što se muze koza, simbol ovog grada. A mi ćemo izgleda još dugo ljubomorno gledati za Gračanicom, Tešnjom i Živinicama kao čaršijama od biznisa i razvoja.
fotografija preuzeta sa Tuzlanski.ba
