Kolumne

Bijeli golub ponovo (ne)leti 550 V A N R E D N A (Sjećanje na prvi odlazak u Potočare)

(…)

Sasvim smo blizu.

Nisam često dolazio. Zbog posebnosti svake, a ona je rijetko na putu i usput – valjalo je ovdje maksuz doći!

Dolazio sam.

Radi “Gubera”, da posjetim neke svoje.

Radi one izložbe davne.

Radi “Domavije” i novinarskog skupa.

Radi gurtni u “Ferosu”.

I još nekoliko puta onako.

Drag mi je bio ovaj kraj

zbog posebnosti svake,

volio sam ovdje doći,

samo ne kao sad..

Pet dugih godina spremao sam se za ovaj Dan, ali pogled ne mogu stići. Teško je obujmiti razmjeru nepreboli – hiljade bijelih nišana uspravljeno, celofanom prekriveno petsto pristiglih tabuta. Kiša sipi. Dobro je što je tako. Danas ne bi valjalo da sija sunce. Petsto novih kabura čeka, a broj još nije ni blizu sveden.

Događaj se valja, vrijeme ističe. Kako ću naći svoje – teško se snaći u ovom gradu mrtvih.

Neko kaže, idi pravo. Pitaj tamo. Zalutam. U pogrešnom sam smjeru. Na koncu, velika tabla do ulaza. Na njoj Plan i Spisak!

Gužva je pred tablom… Nije ovo sindikalna obavijest, niti da se vidi ko gubi posao. Svi pod A, B, C… do Ž više nemaju ništa izgubiti i ostaju ovdje.

Pod Hodžić, tražim Sabahudin… Otac Munib. Tu je, malo poviše od sredine lista. Pored imena, parcela i broj. Provjeravam još jednom. Požurim, ali opet se nije lahko snaći, iako je sve obilježeno i pod konac.

Konačno sam u pravom smjeru. Devedesetdva, devedesettri, devedestčetiri, devedesetpet… Desetak metara dalje je 101. Vidim neke moje. Otvoren kabur čeka našeg Sapka. Nedim, pognute glave, malo je sa strane. O Kjašifu još ništa nema… (…)

(Insert iz romana Bijeli cvijet iznad puta, Sead Hambiralović)

P.S.

Roman zvršava pred recepcijom UKC-a. Sapkovom ocu Munibu je pozlilo kada se približavao tabut 101. Stigla je hitna i odmah odvezla u Tuzlu. Kad je završena dženaza požurio sam ako mogu šta pomoći. Zatekao živog pred recepcijom nakon ukazane pomoći…

Kada smo se lagano krenuli spuštati do moga obližnjeg stana kiša je prestala i promolilo sunce. Citirane su Munibove riječi- samo jednom su objavljeni fotosi i dramatične scene opisanog dijela „kolone mrtvih” … Nema više Muniba, ubrzo je otišla i majka Bija, brat Musa, a Kjašif je nađen u 11. masovnoj grobnici na Kazanbašći. Prisustvovao sam identifikaciji i pokopu u Aleji veterana na sarajevskom Vlakovu. Nakon nekadašnjeg urednika Oslobđenja Halilovića održao oproštajno slovo i na humku doajena zvorničkog novinarstva spustio 7 kamenčića iz Drine.

Na vrh