Kolumne

Bijeli golub ponovo (ne)leti 549- DERVIŠU GRAFITI NE DAJU MIRA

Narodna i univerzitetska biblioteka sa imenom poznatog književnika jedan je od repreznatljivih objekata kulture a nikako da se “izbori” sa grafitima koji godinama skrnave ovaj lijepi objekat.

 

Piše: Sead Hambiralović

 

A neka se ne zamjeri što se “petljam”- trebalo bi da ih ima podosta kojima je to posao da riješe. Radi je Derviša Sušića i nj priče Kaimija, moj “pobratim iz prošlosti”, potom njegovog romana Nevakat. Pa i šta se znakovito desilo u njegovoj spomen-sobi kada sam predložio bratiću da nasuprot mene sjedne za radni sto i pokaže staru muštiku od trešnjevine koja se caklila uglancana. Zamolio da neko od osoblja za svaki slučaj uslika desetak puta. Sa prozora bez roletne sva svjetlost ovog svijeta “rasula” po nama, po stolu i Dervišovoj muštiki. Od prvih devet fotosa ništa – preosvjetljeni, tek zadnji ispao grom, čudesno nestvaran i planira uklopiti za muzejsku postavku BijeliGolub…

 

KAD JE PROBLEM IMATI “PREVIŠE” UMJETNIKA

 

U prošlosti se Tuzla nije najbolje snalazila sa jednim brojem autora. Kako koji su “prolazili” –  najčešće tužno završavali. Novijih datuma su odlasci Nesima Tahirovića, Nezira Čorbića…, a oko posljednje želje Mevludina Ekmedžića bolje ostaviti njegove sjene na miru.  

 

Poduže je oko “uključivanja” vezano za kuću slavnog slikara Ismeta Mujezinovića koji je drugovao sa Dervišem. Ispredlagao ponešto – direktor Centra za kulturu ocijenio da je “ideja dobra” i – sve ostalo na tome: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-538-inicijativa-i-jos-ponesto/

 

Pretpostaviti zašto je izbjegnut prošireni sastanak jer je ponešto nezgodno za Grad, posebno ako bi se krenulo sa najavljenim filmom.

 

Iz opreza, nakon dobronamjerne od strane producenta Roberta Andrejaša da su me već neki počeli “kopirati”, nisam naveo najglavnije i koliko bi pojačalo programsku ponudu.  Ništa nova, a “elaborirano” u poodavnoj prezadnjoj knjizi, još od bijelog cvijeta u fontani 2005. na Kazanbašči (spomenik na prvoj masovnoj grobnici u BiH, op.a.), potom pojavio izmijenjenog oblika srebrenički, onda po Tuzli zaredane fontane i kako je moja GljivaMira “izvedena” u Kuću plamena mira na Banji! Brošure nadograđenog projekta Dječiji grad GljivaMira na Modracu, vrijedan 6,5 miliona dolara sa engleskim prevodom adresirane “Holandskim gradovima”. Lično poslao sa zagrebačke Pošte! Nikada je pitah ko je ispred Grada potpisao?! da se gradi i je li bio osnovni “red” da sam u toku i budem pozvan na otvaranje…Naravno, ne bih došao!

 

Oko pripema muzejske postavke u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici polagano se slažu kockice. Svakog drugog vikenda BijeliGolub je u zraku na balkonu i neka  vedrina nakon druge obnovljene fasade sa druge strane ulice a uskoro će i treća. Djeca listom pozdravljaju, a najsimpatičnije “volontersko zaduženje” uz komentar da mora biti reda oko parkinga i sve manje ima potrebe da se za brisače stavljaju “upozornja” onima koji se pokušavati prošvercovati sa drugih krajeva grada.

 

TRI NAJVEĆE GORČINE I ČETVRTA EKSTRA

 

Prva najveća gorčina tokom “povrataka” od 96. desila se nakon premijere moje norveške teatarske predstave “Zašto sunce plače” u tuzlanskom Narodnom pozorištu, druga nakon međunarodne nagrade za dizajn dječijeg štafelaja Gljiva– poklon s pričom, treča sa time izgrađenim na Banji. Onomad je dr Svetlana Broz pokušala da bude “most” da se izgladi- sa debelim razlogom odbio (!).  

 

I ekstra prošle godine na trotoaru ispred znaka zabrane parkiranja u po Tuzle sa jedinstvenim epilogom koji je nedavno objavljen u kolimni  541.  Tako da više nema šta da iznenadi. Upa bi nakon definitivnog povratka sa izdogađanim protekle 4 godine moglo pod vjerovali ili ne. A to što su davne emocije potakle da ponešto iniciram na spomeničkom dijelu Banje i realizovano nema potrebe računati. Niti je za sveukupno od 96. “reklamiranja” Tuzle po Skandinaviji stiglo makar jedno obično- hvala).

 

Inače, predloženi koncept da se “oživi” pusti sprat znamenite tuzlanske kuće u “vezi” je (i) sa Sinom, renomiranim umjetnikom i akademikom. Sasvim sam u “toku” njegove ljutnje na Grad i autorski zaintrigiralo sa nekoliko strana.

 

Zimus je ispala prilika da se to premosti. Ismar je u poznim godinama i bio je “red” u Ljubljani posjetiti nakon infarkta i nezgodne povrede. Predložio neka se prenese gdje treba – nikakve reakcije?! A ta “službena” posjeta mogla je imati višestruku korist.

 

Avaj – viđeno i koja neinventivnost i ravnodušnost. Šta i očekivati od “uhodane postave” koja pod ruku sa kantonalnom godinama ne može da riješi ni banalan problem pomenute fasade!

 

 

 

PORTIR BI PREFARBAO

 

Neki dan svratio – parkirana tri “bijesna” crna auta kakva imaju naši visokopozicionirani ili predstavnici stranih zemalja. Najgušći grafiti su po boćnoj strani prema ulazu. Portir se smiješi i da jedino još može na parking moje bijelo biciklo sa “registarskom tablicom”. Odmah je razumio kada sam pokazao na grafite. Ma on bi ih prefarbao, ali mora se imati “odobrenje”…

 

Prilkom značajnih posjeta vjerovatno se nešto požuri objasniti da su to “organizacijski” problemi. Pretpostaviti da gosti ništa ne kažu, “kulturno” prešute a svakako ponesu slike naaas. Kao davno jedan Šveđanin i tek mnogo godina kasnije “izokole” preneseno.

 

Bilo je riječi o “strukama”. Gdje god se dublje zađe šupljine. Ovo oko grafita je banalno, ima li – nema videonadzora, umije li se oko te rabote? Nekih godina na engleskim stadionima bilo golemih problema sa huliganima i eno ih sada kao “bebe”.

 

Na Google kada se ukuca nema zgrade sa “izraženijim” grafima. Ovaj je sasvim frišak, a objava u znak poštovanja i zahvalnosti prema poznatom književniku. I sa anegdotom oko prodaje kompleta njegovih sabranih djela koja su najlakše išla preko firmi. Naravno da sam pomogao Isnamu Taljiću u nekada moćnoj Tvornici glinice Birač. Direktor Jevto Subotić je sa zadovoljstvom potpisao veću narudžbu uz opasku da je poštovao djelo Derviša Sušića. Haj možda ova kolumna potakne da se ovi problemi sa fasadom u centruTuzle napokon riješe.

 

P.S.

Novo Međugorje sve do Drine. Nova inicijativa zvorničkog multimedijalnog umjetnika i osnivača projekta GljivaMira iza koje ne stoji politika niti centri moći. Reference, zainteresovani mogu doboti i originalni prevod na engleski: OVDJE                                                                                                                             

 

 

——————

Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Prenose portali:  BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com 

Na vrh