Sa Republikom Srbijom ovakvom kakva je nema dogovora koji bi vodili pobošanju političke klime na Balkanu sve dok Srbija ne prizna odluke Međunarodnog suda u Hagu o genocidu u Srebrenici i dok se BiH ne isporuče osuđeni ratni zločinci koji su prebjegli u Srbiju!
BiH treba zatražiti pomoć od međunarodnih organizacija kao što su Ujedinjene nacije, Evropska unija i Vijeće Europe kako bi posredovale u očitom miješanju Republike Srbije u unutrašnje stvari jedne suverene države i osigurale poštovanje međunarodnog prava.
Ako diplomatski napori ne daju rezultate, BiH može podnijeti tužbu Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja svog suvereniteta. BiH može također tražiti pravnu pomoć od evropskih sudova, kao što je Evropski sud za ljudska prava, kako bi osigurala zaštitu svojih prava.
Istovremeno BiH mora pojačati sigurnosne mjere u entitetu RS kako bi osigurala stabilnost i spriječila bilo kakve potencijalne konflikte.
Nakon svesrpskog sabora moramo biti svjesni da mi nemamo posla sa demokratskom državom nego sa fasiščkim režimom. Danas Srbija ima sve karakteristike klerofašističke države!
Jer kako reče novinar Dragan Bursać;
“Neko će (a ko neće) primijetiti kako je geslo saborovanja “ “Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska”, neobično slično Hitlerovom: “Ein Volk, ein Reich, ein Führer” s kraja tridesetih prošlog vijeka. Taj neko će kazati naivno, nesretne li sličnosti?! A zapravo nema nikakve sreće ili nesreće u ispoljavanju fašizma i nacizma. Sve teorije krvi i tla, sve teorije unifikacije i sjedinjenja jednog naroda pod jednom zastavom, svi pozivi na jedinstvo i saborovanje po osnovi istog tog tla i narečene krvi završe u glibu nacizma i fašizma.”
