Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Kada sa krajnjeg sjeveroistoka Bosne i Hercegovina, s prostora Podrinja puhnu antipatriotski politički vjetrovi i do krajnjeg sjeverozapada ove države (čitaj Velike Kladuše) donesu falangizam, neslaganje i autodestrukciju nacionalne bošnjačke politike, jasno je da je na sonu izdaja svih ideala iz vremena odbrane i stvaranja obnovljene nezavisne države Bosne i Hercegovine.
I prije nego počnem objašnjavati redove s početka teksta, moram upitati i to radim posljednji put sve one što me u velikosrpstvo otjeraše – jel i danas misle da sam od četnika gori kada sam prije četiri godine napisao da je “Srebrenica opet pala” i to zahvaljujući bošnjačkoj politici?
U gradu na Crvenoj rijeci današnja situacija odražava pravi odnos cjelokupne bošnjačke politike spram Srebrenice, ljekovitog mjesta trajno obilježenog genocidom. Posmatrajući srebrenički politički haos u trenutnom vremenu i izuzimajući tragičnu prošlost svako bi rekao da je u tom bh. gradu demokratija ušla u neku još neviđenu fazu. Kao na traci ovih dana i mjeseci smjenjuju se imena kandidata i favorita za prvog čovjeka grada.
Poklanom i demografski devastiranom bošnjačkom narodu Srebrenice politike su odlučile ponuditi čak četiri kandidata za načelnika. Nedžad i Muhamed Avdić, Hamdija Fejzić i Faruk Đozić za sada su imena u političkom bubunju Srebrenice. I ne treba biti mnogo politički razborit da se objasni kako je to previše kandidata i za neku sarajevsku opštinu a kamo li za Srebrenicu u kojoj od nekih 13 hiljada stanovnika Bošnjaka je oko 7.000.
Događaji kojima svjedočimo u i oko Bosne i Hercegovine jasno pokazuju da je patriotsko kreiranje nacionalne politike Bošnjaka odavno izgubilo bitku s idiotskom gramzivosti partikularnih interesa. No, smije li Srebrenica biti mjesto gdje će se po svemu sudeći ti interesi ponajviše i sudariti. Mislim da zbog Zakona o prebivalištu SDP ne bi ni smio biti politička partija koja djeluje na prostoru Srebrenice, jer oni su najdirektniji krivci što Dodik suvereno vlada tim gradićem i želi mu promijeniti ime.
Ipak, ni u drugim strankama očigledno je da nema volje niti intelektualne patriotske snage da se izbori s ličnim i stranačkim interesima i kaže da se kandiduje jedan u ime svih. Ako neće zbog živih, a živi su najbolji svjedoci tih loših politika, onda barem zbog duga prema onima što leže u potočarskoj dolini bijelih nišana. Poigravati se s najvećom tragedijom Bošnjaka i mjestu kolektivno najveće boli tog naroda je nešto što se teško da opisati. Izdaja je mala riječ za male političke patuljke koji pred Dodikom i Čovićem kleče ali bi na Srebrenici pokazivali snagu i vodili borbu za vlastite interese!
Ništa bolje nije ni u Velikoj Kladuši. Otprilike 420 kilometara udaljena od Srebrenice mjesto je najvećeg i najtragičnijeg međubošnjačkog sukoba od obnove bošnjaštva. Svi znamo ko je Fikret Abdić, svi osim političkih vođa i kolovođa. Biti opozicija presuđenom zločincu i izdajniku Fikretu Abdiću a ne pronaći način da se dogovori jasno ukazuje da sve ono što zovemo bosansko/bošnjačkom politikom nema ništa zajedničko s državom i državnom politikom. Jer, ponašanje lokalnih kolovođa i centrala stranaka daje nam na znanje da je država tim politikama posljednja rupa na svirali.
U subotu će se navodno odlučivati, a prema informacijama koje smo dobili najbliži da bude protukandidat nekome ko je blizak izdajniku Abdiću je izdajnik i Našista Amir Purić. Abdić je izdao tokom agresije od koje se Bosna branila, a Purić u jednoj od ključnih borbi političkog rata za očuvanje Bosne i Hercegovine.
Jer, taj Purić je prije nekoliko dana bez razmišljanja digao ruku za Marina Vukoju. I tragično i komično je da dvije stranke koje su bile najglasnije u pokušaju zaustavljanja izbora Vukoje, Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta namjeravaju podržati Purića koji je glasao za Vukoju. Purića ne poznajem, ali cijela država imala je priliku upoznati principe i načine djelovanja Naše stranke, od Boške Ćavar, Edina Forte, Sabine Ćudić do Parlamenta Federacije i Purića u njemu.
Purić je u aprilu bio podrška zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću i platformi “Možemo” i još tada najavio mogućnost saradnje ukoliko preuzme vlast u Velikoj Kladuši. Nema onda sumnje da je Purić autohtoni član Naše stranke, jer ta stranka je poznata po okretanju prema Zagrebu i Beogradu u kojem lider NS Edin Forto ima prijatelje iz Vučićevog SNS.
Centrale SDA, DF-a i ostalih stranaka u ovom procesu moraju biti svjesne da je možda njihovo pamćenje kratkog vijeka, ali da narod pamti duže i da bi kandidovanjem Purića lahko mogli izazvati revolt apstinencije što bi bila direktna pomoć kandidatu iz Abdićevog okruženja.
Previše kratkih spojeva u bošnjačkoj politici vidjeli smo u proteklih godinu dana. Vrijeme je da neko presiječe i kaže dosta interesima pojedinaca i grupica na lokalnim nivoima. I to se odnosi na sve stranke koje sebe vide kao probošnjačke/bosanske a svoju politiku patriotskom.
Ukoliko lideri stranaka ne vladaju tim lokalnim organizacijama koliko je moguće da će vladati procesima? A ako nisu u stanju vladati procesima onda je jasno da od Srebrenice do Velike Kladuše pušu vjetrovi po izdajničkoj liniji bošnjačke politike.
Ako su načelničke i gradonačelničke pozicije najteže političke odluke lidera stranaka, onda je bolje da ti lideri odu. Liderstvo nije za one koji ne mogu uređivati ni u vlastitoj avliji!
