Brzo treba da se izvučemo iz gliba tranzicije ovog našeg društva jer ako to ne učinimo mogli bi zauvijek tu i ostati zaglavljeni. Već uveliko živimo u društvu u kojem su kriminal i korupcija doživjeli svoju renesansu, dok se, sa druge strane, skoro većina građana izjašnjavaju kao vjernici. Nešto ipak tu nije u skladu sa logikom. Da bi naša duhovna strana bića bila u harmoniji sa našim djelima nije dovoljno samo kapu promijeniti, mora se puno toga promijeniti i ispod kape.
U utorak, 14. maja, bilo je interesantno slušati predavanje profesora Mirsada Hadžikadića koji je studentima IPI akademije u Tuzli govorio o vještačkoj inteligenciji u savremenom svijetu. Ako bi svoje impresije morali sumirati u jednoj rečenici rekli bi “Bože dragi, gdje je svijet, a gdje smo mi…”.
Nakon predavanja, sada u ulozi domaćina predsjedniku Platforme za progres, upriličili smo i razgovore sa građanima Tuzle, Srebrenika, Lukavca i Gračanice. U svim mjestima problemi i strahovi kod građana isti. Problemi… ko nas vodi. A strahovi… kako od rata tako i za budućnost djece.
Svi dobro vide, čak i rješenja znaju, samo hrabrosti za promjene još uvijek fali.
Znamo mi iz Platforme za progres da se istinom danas vrata kod ljudi ne otvaraju. Znamo dobro kod koga se otvaraju i zato upravo istinom i svojim integritetom želimo pred ljude. U konačnici – ljudi snuju, a Bog određuje.
I da, u jednom trenutku, u toku predavanja, profesor Hadžikadić upitao je studente da li se plaše vještačke inteligencije.
Pomislih, kamo sreće da ovu našu, nazovi inteligenciju, možemo zamijeniti tom vještačkom.
Boga mi, njoj ovi naši korumpirani i u kriminal ogrezli sky političari ne bi mogli prodavati svoj kvazi patriotizam i domoljublje. Brzo bi oni završili tamo gdje im je i mjesto, u zatvorima. A sve dok je ispod kapa ova naša inteligencija oni će biti sigurni, a naša djeca nesigurna.
Na kraju, svima nama pitanje: do koga nam je više stalo – do njih ili do naše djece?
