Prije nekoliko dana smo čitali vijest da su, na radost trenutne vlasti, izvršene kadrovske izmjene u Komisiji za izbor i imenovanje i da sada vjerovatno neće biti prepreka za imenovanje Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, po željama Dragana Čovića.
O samom izboru Vukoje na ovu poziciju smo ranije govorili, ističući da motiv za imenovanje osobe bez pravosudnog iskustva u najvišu pravosudnu instituciju u državi može biti samo zadovoljavanje stranačkih i ličnih interesa Trojke, na uštrb države i pravosuđa uopšte. Nema nikakvog opravdanja da se osoba bez potrebnog iskustva imenuje na poziciju koja bi trebala predstavljati najveću čast i koju bi trebali vršiti najistaknutiji i najugledniji pravnici u državi. Međutim, dok jedan od predstavnika Trojke saziva press konferenciju, kritikujući i vršeći pritisak na pravosuđe pod optužbama da je isto pod utjecajem političkih struktura, istovremeno sa svojim kolegama čini sve da nastavi putem SDA i da politiku ponovo umiješa tamo gdje joj nikako ne bi smjelo biti mjesto.
Cijela ova priča me podsjetila na slučaj iz 2005. godine, kada su njihovi prethodnici na isti način “progurali” Seadu Palavrić, osobu bez pravosudnog iskustva iz SDA stranke i kada su iz SDP-a osuđivali ovakav potez.
Samo još jedan dokaz da politike koje se fokusiraju samo na “skidanje” sa vlasti svojih prethodnika ne mogu biti borci za državu. Oni se tako samo bore za svoju priliku da oni budu ti koji će dalje uzimati od države i svih nas.
