8 i 9. april 1992., dani oslobođenja ili okupacije drevnog grada, prvog etnički očišćenog i opštine sa najbrojnijim masovnim grobnicama. Zadnji prijeratni fotos…
Piše: Sead Hambiralović
ZVORNIK
Tanka nada provlači se zrakom
da će oganj mimoići grad,
ko rješenje podjela se nudi
razum ovdje nema šta da traži.
PRIJATELJI,
KOMŠIJE,
SUGRAĐANI,
ZAR TO VIŠE NISMO MI?!!
Košmar potpun, dah se gubi
jer DOGAĐAJ se valja, prijeti
pitanje u damar neprestano kuca
zar se može dogoditi to?
Kad uđoše u grad
mi se iznenadismo
kad svoj barjak razviše
mi se začudismo
kad glas o žrtvama jeknu
mi zanijemismo
i tek tada
i tek tada
SHVATISMO.
(Poglavlje Oblak iznad rijeke, knjiga Novo sunce, S.H., posvećena svima koji su morali napustiti svoju domovinu); Dodati: Film Kazanbašča, na YouTube i Sve je rečeno. Opisano. Snimljeno. P R E S U Đ E N O! („Bijeli cvijet iznad puta”, S.H. roman, 524 strane)
ŠUTNJA OVDJE TREBA
Najstrašniji su događaji u viševijekovnoj istoriji. Juče su obilježeni Dani otpora, sa završnom manifestacijom na Kuli, danas je obilježavanje Dana oslobođenja Zvornika. Jedna strana je krenula u rat sa tankim naoružanjem, druga uz pomoć paravojnih prekodrinskih jedinica, potpomognute od nekadašnje zajedničke JNA…
Upitne su “dvije istine” i nije li primjerenije i poštenije da se 8 i 9. april preimenuju u Dane šutnje, a oni derneci pored Drine za vrijeme Zvorničkog ljeta stišaju i organizuju prikladniji programi.
Za razliku od nekih imam pravo govoriti o miru (reference OVDJE a dostupan prevod i na engleskom). I zato onako predložio na Kolegiju gradonačelnika 2005, pa prošlog ljeta mladoj postavi Gradske uprave- minimum za neki novi početak, link: Bijeli golub ponovo (ne) leti 480 / Hajmo vježbati vedrinu: ZVORNIK „SASLUŠAO” INICIJATIVE . Kao i prvi put izgledalo je obečavajuće ali sve ostalo na istom (?!). Nema pomaka ni oko jednog posthumnog priznanja a baš milo što sam na adresi dr. Rose Hadživuković- Tuzlaci sve ostavili prijeratne, a u Zvorniku redom maknute koje nisu “odgovarale”.
Tek nedavno “popustilo” sa omažom preminulom zvorničkom muzičaru. Evo inserta iz videa u produkciji Podrinje Zvornik: https://www.youtube.com/watch?v=dLv_bXnpc54 Jesam- nisam pogriješio oko predatog “portreta” da se kaže otkud pored kontejnera? Slika se sama ukazala ili neko od pljačkaša kuće Mušovićaaa “smilovao” kada je vidio čirilićnu posvetu sa Skadarlije. A kada se zalazilo dalje po Beksuji, Fetiji.., zgradama u centru hvalili da nisu naišli na bogatiji grad..! Što bi se reklo: nekom rat, nekom brat!
Ono u povjerenju dva puta oko stida šta se desilo na mostu, Zamlazu… i nekoliko logora u Karakaju, Ćelopeku…, poznato. U konačnici ništa jer “o tome se ne smije govoriti”. Namjesto iskrenog stiska ruke, oprosta i krenulo zajedničkom vidanju rana na svim stranama.
Čast ponekima, onoj gospođi u crnini kada smo otvarali spomenik na Kazanbašči, a posebno neobičnom ljudskom gestu, link: https://bhdinfodesk.com/2021/07/06/bijeli-golub-ponovo-neleti-332-tajna-jednog-usb-a-11/
U zadnje vrijeme sve podsjeća na gorka iskustva s proljeća 92. i ono naivno: haj, neće, prevladaće razum…! Nikakve pouke, a jasno da sljedbenici na svim stranama ne mogu donijeti ništa dobrog – ne silaze sa ekrana savršeno utrenirani uglavnom za prodavanje magle. A toliko je pametnih i da se složno trgnu makar zaradi djece u koju se zaklinjemo i mladih koji listom odlaze.
VIDEO NADZOR
A ponoviću; ne bih gatao vezano za dvije kamere da se ima pod kontrolom najkomšijskija ulica– jedna iz blizine “uperena” na moj balkon i noću u hodniku osvjetljava BijelogGoluba, poklon- eksponat učenika jedne švedske gimnazije. Hvala vlastima ako je za svaki slučaj da “neko” ne napravi belaja. Bilo je poodavno nekoliko problema i to je svedeno gdje treba. Mlađahni zamjenik komandira policije za vrijeme Susreta zvorničke dijaspore zbog one iskrenosti ostao u lijepom sjećaju…
Ponoviti da iza svega moga “niko da stoji”, niti suflira. U rodnom gradu je tako a u majkinoj Tuzli još “složenije”. Sa političarima nemam posla, a povremene kaHve u “Parizu”, elitnom kvartu na Stupinama sa nekadašnjim premijerom TK, sada parlamentarcem i nesuđenim ambasadorom, prije svega zbog njegove knjige “Tuzlanski procesi…”, gdje ću se uključiti ako bude rađeno drugo izdanje- on u jednoj epizodi spočetka u najavljenom mome filmu “Drama jedne slike”.
Ni pokušao uvući u političke vode, a jesam onomad predložio da “svojima” prenese: nije u redu što se ne održava počivalište slavnog Ismeta Mujezinovića i supruge a makne onaj bilbord sa novim gradonačelnikom što je stajao nekoliko mjeseci nakon izbora- beli kao “protuteža” lideru suparničke stranke na Brčanskoj.
Imponuje, “poslušano”! Ubrzo sklonjen, a uslikali se neki pored dva počivališta koja su temeljno očistili. Drugi bilbord je još dugo ostao na poznatoj raskrsnici. Ne tako davno ugledao isti kod “Tuzlanke”, da se vjerovatno nešto kaže i dokaže nakon svih liderovih blamaža. Mislio uslikati pa odustao – ko prima platu neka se time bavi…
ŽUTA KUĆA
A pisano kako je prošlo sa nedavnom ponudom da se proda “žuta kuća” u ponajljepšem zvorničom kvartu. Vele planirala nadogradnja još četiri sprata ili rekoše šest?! Ni u primisli da to bude “inat kuća!”- kazaće se u narednom pasusu. A nije pogodila ni ona davna poruka da su “neka djeca” ušla kroz prozor na prvi sprat i pokušala zapaliti! Viđeno, poruka mojih novih komšija zatekla u švedskoj Motali gdje sam bio gost Susreta Banjalučana, pa sa pozornice poručio neka sačekaju da vidim kad je iz Skavste ili Geteborga prvi let i lično donijeti kanister benzina ako im je toliki merak. Ne kurvinjski tako – neka sa roditeljima predamnom zapale..!
Bitno da ide najavljeno oko priprema renoviranja kuće i planiranja postavke dijela pominjane muzejske postavke. Sa dodatnim da se na balkonu povremeno organizuju perfomansi – između ostalog tiho zasvira violina, a zašto da ne i naša djeca pokažu šta umiju. Naravno ako se dobije dozvola od roditelja i muzičkih škola Zvornika i Tuzle. Prvo će pogledati izložbu, a nakon nastupa poćaste vrućim komšijskim “kiflicama” filovanim voćem iz baše naše kuće. Eto, baš tako i – od srca…
SVE (NE)TEČE SVOJIM TOKOM
A oko “glavnog” na Diviču i Staze GljiveMira preko Kule haman vlast nema interesa pa predložio ovim mjesnim zajednicama da po isteku ramazana sa svoje strane pošalju molbu za urbanističku saglasnost. Ako se odobri napokon kanališu kontakti prema mogućim investitorima. Poslovi cvjetaju oko ulaganja u oružje. Ovo je za mir– dok ne bude sasvim kasno. Pa svi zajedno nagledati odakle će vedro…
Poučen dosadašnjim iskustvima, a imao “posla” sa svim dosadašnjim gradonačelnicima, plus jednim prekodrinskim i uvjerio da se drugdje odlučuje. Odmah stati ako krene sa natezanjima. A ponoviti ono moje da je čovjek uvijek (i) na dobitku – (pre)ostale su još tri zavičajne “staze”.
“Stav” je jasan oko sveukupnog da “ovaj” grad ako mogne sa ljudske strane ponešto uradi, pa onda zakolutati oko Novog Međugorja pored Drine uvezano sa tuzlanskim slanim jezerima i nekim dječijim programima sa skandinavskim referencama. Ono najglavnije je ostvareno – opisano, snimljeno, filmovano, a sve dalje je ekstra, pa koliko se mogne sa (pre)ostale snage i motiva.
P.S.
Nakon prošle kolumne, gdje spominjem Isnama Taljića, Derviša Sušića i Nijaza Alispahića, javila se nekadašnja malozvorničanka Svetlana Babić koja sada živi u Bačkoj Palanci. Zamolila ako imam Sušićevu knjigu “Nevakat” da posudi. Bila na visočkim piramidama i kod gazdarice gdje je boravila zatekla. Nakon “Uhoda” ne stiže pročitati. Koja koicidencija- nedočita se ni prije 32 godine na drugom spratu spomenute “žute kuće” dok sam se krio kod amidže… Već sam se najavio kod Sanje Dukić, direktorice Narodne i univerzitetske biblioteke Derviš Sušić da to nekako “riješimo” i dogovorimo još ponešto.
_______________________
Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju ; Fb: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
