Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Politička reprezentacija Bošnjaka koju narod nije birao juče je u potpunosti opravdala čin nenarodne i nedržavne reprezentacije, oktroisane zarad ispunjenja ciljeva onih koji u Bosni i Hercegovini imaju moć oktroisanja.
Državnu vlast Bosne i Hercegovine čine SNSD, HDZ i projekat Trojka, koji je jedini od ta tri faktora na nivou BiH sazvao konferenciju za novinare s ciljem da ubijedi svekoliku javnost kako je uspjela “politika kompromisa” i kako su oni ovu državu odveli na prag Unije.
Činjenica da HDZ i SNSD nisu osjetili potrebu da uvjeravaju javnost iluzijom ulaska u EU, jer dobro znaju da je to poslije 21. marta podjednako daleko kao i prije, možda najbolje razotkriva motive vodiča tri stranke da sve skupa sa kadrovima namještenim u institucije poviču “evo nas, mi smo doveli Bosnu na prag Evropske unije”.
Pa još jedan od njih, najcrveniji među vodičima Nermin Nikšić (SDP) slavodobitno ispali “Uspjeli smo prodati BiH Evropskoj uniji”. Od političara donjeg razreda loše bh. političke škole, kojeg narod nikad i nigdje nije izabrao, nije drugo ni očekivati nego da državu Bosnu i Hercegovinu shvata kao sredstvo za trgovinu.
Niko ga od prisutnih novinara ne upita “a za koju cijenu Nermine Nikšiću”? Bilo bi zanimljivo čuti odgovor je li cijena prodaje BiH toj Evropskoj uniji državna imovina, energetski suverenitet, izborno zakonodavstvo ili možda predaja Ustavnog suda BiH u ruke kombinovanog separatizma i političkog autonomaštva s juga.
Još bi zanimljivije bilo čuti odgovor nametnutog Nikšića ko mu je dao odobrenje da proda BiH i pod kojim uvjetima?
A nakon eurokomuniste Nikšića na ekranu se ukazao mesija koji miri zavađene. Elmedin Konaković zvani kompromis objasnio nam je da je “hrabrost da sjednete i razgovarate sa ljudima s kojima dijelite iste interese kada je riječ o budućnosti, a ne gledate ni približno slično na procese iz prošlosti”.
Prvo je opasno, drugo je laž. Pogubno je po državu Bosnu i Hercegovinu ako Trojka dijeli poglede o budućnosti Bosne i Hercegovine s Miloradom Dodikom. To je onaj Dodik koji nema apsolutno ni trunku sumnje da će kada ugleda pravu priliku odvojiti entitet Rs od Bosne i Hercegovine. Je li to budućnost na koju isto gleda mesija iz Naroda i pravde?
Da je drugo laž pokazuje ponašanje samog mesije Konakovića onomad u Zagrebu kada je i pored presude Međunarodnog suda pravde odbio reći da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, u pogledu prošlosti ima slične stavove s Čovićem, a da nije presije iz naroda nije nemoguće da bi isto ponovio i za Srbiju.
Treća laž koju je izrekao Konaković je poziv opoziciji: “Pozivam opoziciju na svim nivoima vlasti da prestanu sa destrukcijama i da se priključe ovom trenutku koji jeste historijski”. Brzo je Konaković zaboravio da ga je na državnom nivou spasila upravo ta opozicija. Dva puta, prvi put kada su izglasali Zakon o sukobu interesa, a drugi kada je ta opozicija izašla sa sjednice Doma naroda jer su delegati iz Rs stavili na dnevni red Ustavni sud.
Strah da će narod shvatiti da su nametnuti trikolori interes države prodali za sitan šićar i obećanje na dugom štapu i bio je povod za konferenciju na kojoj su tom narodu pokušali prodati maglu o blagostanju koje dolazi s EU. Zaboravili su spomenuti da to nije ona EU iz recimo 2005. godine, već EU koja je u ekonomskoj i sigurnosnoj krizi i koja se zbog straha od dolaska na Balkan smilovala Bosni i Hercegovini pozivom za pregovore.
Strah je Nikšića, Konakovića i Fortu da će narod shvatiti da su umjesto zahtjeva i interesa evropskog puta Bosne i Hercegovine oni svojim kompromisom ispunjavali isključivo interese Milorada Dodika i Dragana Čovića omogućivši im tako da dođu na korak od ostvarenja sna o potpunom preuzimanju procesa u Bosni i Hercegovini.
To je zapravo osnovni razlog zašto su usiljenim osmjesima i parolama o blagostanju i putu ka EU pokušali sakriti ono što su dali i ono što će tek dati Dodiku i Čoviću. Jer, fakture su već počele da stižu, Dodikov april je blizu i tada će očekivati da mu se riješi Ustavni sud kako ta institucija više ne bi bila ozbiljna prepreka njegovom secesionističkom putu. A kada još ispune uvjete Plenkovića i Čoviću dadnu Predsjedništvo BiH, umjesto u Evropsku uniju vratit će Bosnu i Hercegovinu u Karađorđevo.
Znaju trikolori da građani ove zemlje nisu ni naivni ni glupi, zato i jesu toliko nervozni, pa na svaku kritiku zbog prodaje interesa BiH reaguju agresivno s dozom melanholije predstavljajući pregovore s EU utopijom koja će nam riješiti sve probleme.
A problemi tek počinju! Strah za vlastite interese i političku moć ih je danas okupio, ali vrijeme nije na njihovoj strani i vjerovatno su negdje svjesni da prolaze i da će otići brže nego što Ferrari ode do stotke!
Patria
