Još nekoliko pokazatelja stanja u Bosni i Hercegovini koji upozoravaju:
– Ustavni sud je blokiran politikom. I ovaj sad kakav je. A predlažu još i gori, Ustavni sud kojim će i otvoreno i zakonski upravljati politika po etničkom principu, izborom sudija voljom većine u Parlamentarnoj skupštini koja je sama po sebi definisana i kontrolisana tim etničkim principima koje su zarobile etno-nacionalne stranke. Naravno, tu stranci smetaju jer nisu vođeni ni etničkim ni stranačkim principima, nego pravdom u interesu svih stanovnika.
– HDZ predlaže izmjene Izbornog zakona koje još i više pretežu primat etničkog na vagi omjera građanskog i etničkog. A pri tom taj etnički naginje ka pojedinim etno-nacionalnim strankama. To se onda prenosi na izbore vladajućih struktura na svim nivoima vlasti, što znači da nam je budućnost gora slika sadašnjosti.
– HDZ predlaže i da članove Centralne izborne komisije bira Dom naroda, a da ih predlažu samo političari. Pa mogli bismo onda da predamo ključeve države Čoviću i sličnima (Dodik ih već ima), a mi građani i građanke da se polako spremimo za dobrovoljno sužanjstvo. Čović izgleda hoće, ne samo pare, nego i pravdu u svoje ruke. Ne znam samo kako će se dva cara u jednoj državi dogovoriti ko će šta uzeti. Ili će je možda podijeliti?
– Zeleno svjetlo za pregovore o pristupanju EU, do kojeg se došlo preko rata u Ukrajini i ustupaka Dodiku i Čoviću, izgleda da je i zeleno svjetlo za drugu fazu napada na suverenitet Bosne i Hercegovine od strane Dodika i Čovića. To naznačavaju i izjave euforičnih političara koji kažu da ne trebamo ispuniti prethodnih 14, nego onih umanjenih 8 uslova da bismo otvorili pregovore. Ja to tumačim kao ispostavljanje Dodiku i Čoviću novih ustupaka uz nadu da će trenutni geopolitički odnosi potrajati pa će nas EU primiti ovakve nikakve zbog svoje sigurnosti.
U međuvremenu, državna imovina se i dalje krčmi, državna preduzeća pljačkaju i uništavaju, korupcija promoviše i nagrađuje, rijeke i ljudi truju, diplome kupuju, kriminalci nagrađuju, žene ubijaju, a nasilničkim i bahatim vozačima se gleda kroz prste. A pošteni krpe kraj sa krajem.
Izlaz je jasan: ljudi kojima je stalo do države, znanja, poštenja, mladih i odgovornosti.”
