Zašto je važno danas istaknuti ove izjave? Pa, jednostavno, da bismo mogli razumjeti današnje aktuelne izjave Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Nebojše Nešića, Nenada Stevandića…
Piše: Amina Čorbo Zećo @aminacorbozeco
“Poseban problem mi je pričinjavalo i neprijateljsko ponašanje međunarodne zajednice prema Srbima i JNA koje je bilo prosto neshvatljivo“, opisat će general Milutin Kukanjac i bivši komandant 2. armijske oblasti JNA, dešavanja u maju 1992. godine u Sarajevu, ali i Bosni i Hercegovini.
„Izmještanje tehničko-materijalnih sredstava iz dijelova BiH sa većinskim muslimanskim i hrvatskim stanovništvom je išlo teško, ali je ipak nekako išlo i u tome se uspjelo. Bila je strahovita mržnja muslimana prema Srbima“, svjedočit će 1995. pred Višim sudom u Beogradu Kukanjac dalje.
Zašto je važno danas istaknuti ove izjave? Pa, jednostavno, da bismo mogli razumjeti današnje aktuelne izjave Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Nenada Nešića, Nenada Stevandića…
Oni kao papagaji na putu stvaranja ‘srpskog sveta’ pričaju o ugroženosti Srba, neopravdanom pritisku Zapada, pri čemu Srbe predstavljaju kao žrtve. Tako Vučić često ističe da Zapad želi da Srbija, osim priznanja Kosova, okrene leđa Republici srpskoj i odrekne se bilo kakve ekonomske i političke podrške entitetu u Bosni i Hercegovini.
“Oni Republiku srpsku vide kao remetilački faktor na Balkanu, koji je pod ruskim utjecajem. Zato se od Srbije traži da aktivno radi protiv Republike Srpske i za Zapad ćemo biti dobri tek kada se odreknemo Republike srpske i budemo kritikovali političke i druge odluke njenog rukovodstva”, rekao je Vučić.
Vučić se naoružava da bi štitio mir kako u Srbiji tako i regionu! Makar tako tvrdi, a još očekuje da mu vjerujemo, jer historija nas je naučila da Srbiju niko ne napada, već je ona napadala, pa onda oružje za odbranu nije sigurno.
Sve što slušamo u javnosti neodoljivo miriše na proljeće 1992. Godine.
Ta obrnuta teza o ugroženosti Srba i laži po matrici Dobrice Ćosića morale bi valjano biti razmotrene u najvišim institucijama Bosne i Hercegovine i biti ozbiljno shvaćene.
Posebno nakon procjene Obavještajne zajednice SAD o prijetnjama u svijetu, koju je objavila Kancelarija direktora američke Nacionalne obavještajne službe. Tamo jasno piše da će se “Zapadni Balkan vjerovatno suočiti s povećanim rizikom lokalizovanog međuetničkog nasilja tokom 2024.”
Godišnja procjena opasnosti za Balkan i Bosnu i Hercegovinu bila je jasna i izravna: ‘Lider bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne korake da neutralizira međunarodni nadzor u Bosni i osigura de facto secesiju za svoju Republiku srpsku.
Naravno da su nakon ovih procjena burno reagirali baš Srbi.
„Uspeli su da u jednoj rečenici napišu toliko laži i saspu sav svoj otrov kako bi stvorili prostor za dalje intervencije i blokiranje i Republike srpske i Federacije. Amerika je još jednom potvrdila svoju čvrstu odlučnost da rasturi evropski put BiH“, napisao je Dodik na društvenoj mreži X.
Baš kako je Kukanjac pričao da svi mrze Srbe, pa to iskoristio za pucanje po nedužnom stanovništvu, pljačkanje kasarne – umjesto da je JNA povukao s prostora BiH, koja je postala međunarodno priznata zemlja, što znači da JNA više nije mogla djelovati na tom prostoru, Dodik danas krivi SAD za neuspjeh BiH na putu ka EU.
Umjesto da ispuni zajedno sa partnerima s kojima čini vlast potrebne uslove i krene ka Briselu, jasno je da traži alibi za neuspjeh, kao što je Kukanjac tražio! On će naknadno i priznati istinu, pa će 1994. godine Kukanjac priznati da se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici.
„Vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo. Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti“, bit će iskren Kukanjac.
Haško tužilaštvo je, istražujući ovaj događaj, utvrdilo da je kolona JNA koja se povlačila iz centra Sarajeva prema kasarni u Lukavici imala sve elemente legitimnog vojnog cilja. Nedovoljno, da srpska strana odustane od laži. Pa montiranom optužnicom preko Milanka Kajganića pokušavaju dokazati laž, a na putu ostvarivanja plana da pokažu da su u BiH sve strane bile jednake!
Kao što danas Vučić i Dodik pokušavaju stvoriti ‘srpski svet’ pod patronatom Vladimira Putina, a pravdajući to pričom o ugroženosti Srba. Još sada začine priču o islamskom radikalizmu i terorizmu, onda nastane tajac i mir, čak niko od probosanskih stranaka ne reagira na upozorenja iz SAD-a.
Njima je valjda važnije sačuvati fotelje i kretati se ka EU, ma kakvi da ćemo tamo stići. Očerupani, decentralizovani, ometeni u razvoju, boreći se s lažima koje su počele 1992. godine i danas traju. Oni koje smo birali šute o njima, iako na to ne bi smjela imati pravo, morat će jednom odgovoriti zašto šute a proljeće ‘92 je tu!
