Evropska komisija je preporučila Evropskom vijeću donošenje odluke o otvaranju procesu pregovora Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Takvu preporuku treba pozdraviti i siguran sam da građani Bosne i Hercegovine u ogromnom procentu podržavaju pristupanje naše države Evropskoj uniji. Razlog je vrlo jednostavan – Bosna i Hercegovina će biti ekonomski jača, bezbjednosno sigurnija, demokratski snažnija, a za kriminal i korupciju opasnija.
Ako je tako onda možemo postaviti pitanje da li je predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini istinski stalo do članstva u Evropskoj uniji. Oni nas uvjeravaju da jeste. I treba biti iskren pa kazati da nekima i jeste stalo. Većini nije.
Jer, da postoji istinska želja za članstvom u Evropskoj uniji, što podrazumijeva vladavinu prava, onda bi vlast neumorno radila na ispunjavanju postavljenih uslova i donošenju zakona koji su usklađeni sa evropskim standardima.
Žalosno je slušati, nakon zelenog svjetla Evropske komisije, hvalospjeve nekih političara kako je u godini dana učinjen napredak kao u proteklih deset godina. To jednostavno nije tačno koliko god to neko tvrdio, pa makar to bili i predstavnici Evropske unije.
HDZ BiH je „ponosan“ što je Europska komisija prepoznala napredak koji je naša domovina ostvarila u prethodnom razdoblju, te navode „posebno smo ponosni da se to dogodilo u sazivu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine kojega predvodi predsjedateljica Vijeća ministara i dopredsjednica HDZ-a BiH Borjana Krišto.“ I treba razumjeti takvo gledanje stvari, ali bi se sve ovo dogodilo da je na čelu Vijeća ministara bilo ko drugi. Ne može ovo sebi HDZ pripisivati i sebe smatrati predvodnikom evropskih integracija. To HDZ nikada i nije bio. Ako je bilo istinske želje za pristupanje naše države Evropskoj uniji zašto je reforma javne uprave u cijeloj Bosni i Hercegovini blokirana skoro deset godina. Neka bivša i sadašnja vlast odgovori građanima na to pitanje. Za blokade te reforme su krivi svi, a predvodnici su bili SNSD i HDZ. A javna uprava je trebala i morala biti osposobljena za sve druge reforme.
Osim toga početak pregovora se koristi za donošenje zakona koji apsolutno ne odgovaraju na zahtjeve Evropske komisije. Najbolji primjer za to je Nacrt zakona o sudu Bosne i Hercegovine, kojim se pod izgovorom formiranja Apelacionog odjeljenja, koje već postoji u Sudu, umanjuju nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine. A nadležnosti suda bi trebale da se jačaju i da se osigura ujednačavanje sudske prakse u primjeni zakona u Bosni Hercegovini. Trenutno sjedište Apelacionog odjeljenja je u Sarajevu, a Nacrtom zakona je planirana promjena njegovog sjedišta u entitet RS, odnosno u Lukavicu ili Banja Luku.
Ono što je posebno zabrinjavajuće je činjenica da je članom 19. novog zakona omogućeno Apelacionom odjeljenju da odlučuje o prenošenju nadležnosti sa Suda Bosne i Hercegovine na drugi sud u entitetu ili BD kada je iz stvarnih ili pravnih razloga spriječen da postupi Sud Bosne i Hercegovine.
Ovakva odredba ne postoji u važećem zakonu, te se opravdano postavlja pitanje zbog čega se propisuje nadležnost Apelacionog odjeljenja za prenošenje nadležnosti na drugi sud, a da se pri tome ne definiraju stvarni i pravni razlozi za sprečavanje Suda Bosne i Hercegovine da postupi u konkretnom slučaju.
Proces priključenja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji mora podrazumijevati jačanje države i vladavinu prava, a ne njeno slabljenje. Pod izgovorom izuzetnog napretka i zasluga domaćih političara koji su spremni na „kompromis“ HDZ BiH i dalje insistira na takozvanom legitimnom predstavljanju u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine iako je to u suprotnosti sa svim evropskim i međunarodnim principima i vrijednostima.
I na kraju HDZ BiH bi trebao svoje stavove o tome ko je stvarno „zaslužan“ za preporuku za otvaranje pregovora usaglasiti sa Željanom Zovko, evropskom parlamentarkom i bivšom ambasadoricom Bosne i Hercegovine koja je iznijela tvrdnje „da je premijer Hrvatske Andrej Plenković doveo evropske zvaničnike u Sarajevo da bi im pokazao “šta s može dogoditi” ako BiH ne dobije zeleno svjetlo za pregovore sa EU.“ Iz ove njene izjave bismo mogli izvesti zaključak da je Bosna i Hercegovina dobila zeleno svjetlo upravo zbog nerada i zbog blokada, ali i zbog toga, kako tvrdi Zovko, da bi Bosna i Hercegovina mogla biti sljedeća žarišna tačka.
Dodamo li tome upozorenja američkih obavještajnih službi, kako prenose mediji, da je Milorad Dodik, koji je izvođač radova na srpskom svetu, spreman da pocijepa BiH i otcijepi Rs kada mu Kremlj i Beograd daju znak, onda nema nikakve potrebe niti razloga za bilo kakvo slavlje i lažno predstavljanje vlastitog nerada kao uspjeh koji nas vuče naprijed.
Piše: Dr. sc. Enver Išerić/Patria