Dodik je u posjeti Bjelorusiji, ruskom Tatarstanu, možda Putinu, a onda izgleda i Erdoganu.
Sve „prijatelji“ Evropske unije. Čak mu i muslimani u Tatarstanu i učači Kur’ana ne smetaju, dok ezan sa džamije u Republici Srpskoj naziva urlanjem.
Interesantna je naša spoljna politika. Tri člana Predsjedništva, ministar Vanjskih poslova i predsjednik Republike Srpske najčešće provode svoje politike. Nekad su one etničke, nekad osobne, a nekad stranačke. Ponekad, mada rijetko, čak i državne. Ah da, ima tu i Parlamentarna skupština i Vijeće ministara gdje se vodi politika vladajuće koalicije, koja opet najčešće promiče etničke, osobne ili stranačke interese, iako bi trebali da usvajaju zakone kojim se primičemo Evropskoj uniji.
I šta da radi ta Evropska unija sa nama? Podijeljeni smo po pitanju osude rata Rusije u Ukrajini, priznanja Kosova, odnosa prema Izraelu i Gazi. Ovisnici smo o donacijama, jednokratnoj pomoći i kreditima. Kriminal, korupcija, nepotizam i nacionalizam caruju. Fašizam raste, u izobilju. Dodik kod Putina. A hoćemo u Evropu.
I Evropa sve to toleriše. Stvarno? Zašto? Dokle?
