Prije samo četrnaest dana, usred bijela dana, u samom srcu grada napadnut je istaknuti pisac, novinar i scenarist Fatmir Alispahić.
A prije sedam, još jedan tragičan incident – brutalno ubijena žena.
Ovo nije prvi put da se događaju ovakvi užasni incidenti, a izgleda da je nekadašnji osjećaj sigurnosti u Tuzli sada samo daleka prošlost. Sve više svjedočimo korupciji koja je duboko ukorijenjena u svim segmentima društva, a moralne vrijednosti poput časti postale su rijetkost.
Udata žene i oženjeni muškarci otvoreno se zabavljaju s drugim partnerima bez osjećaja srama, dok se institucije koje bi trebale održavati red i zakon pokazuju kao neučinkovite ili korumpirane. Sudski procesi traju predugo zbog korumpiranih sudaca, a advokati se ponašaju kao da su u kafani umjesto u sudnici.
Islamska zajednica, umjesto da služi kao moralna i duhovna potpora zajednici, čini se da je postala puki instrument moći. Nažalost, čini se da svaki pošteni čovjek u Tuzli osjeća se kao da ne pripada ovom gradu.
Gradonačelnik se hvali čistoćom grada, ali stvarnost je potpuno suprotna – smeće se gomila na ulicama, a ceste su prepune rupa. U gradskim poduzećima, kada jednom zauzmete mjesto direktora, čini se da ste neprikosnoveni, a promjena ili nadzor su gotovo nemogući.
Osobe koje obavljaju visoke funkcije duže od dva mandata postaju previše udobne i gube entuzijazam za rad.
Gdje je nestao duh mira i solidarnosti u Tuzli?
U našem naselju od 25.000 stanovnika, nisam vidio policijskog službenika na patroliranju već punih 13 godina.
Ovo je alarmantan poziv na djelovanje kako bi se Tuzla vratila na put napretka i sigurnosti za sve svoje građane.