Ključna obmana koju Trojka pokušava prodati zapravo je paravan njihovog zaokreta i predaje svih kormila države u ruke njenih rušitelja
Piše: Rasim Belko
U sedmicama iza nas svjedočili smo pokušaju bunarenja aktuelne državne vlasti, odnosno onog njenog dijela koji bi formalno želio euroatlantske integracije, a suštinski ih je uložio kao monetu za igru fotelje nama, građanima kako bude.
Sarajevska Trojka, kao politički projekat koji je u narativu pripadao probosanskim strankama i dok je bio u opoziciji forsirao priču o NATO i EU putu, danas suštinski po tim pitanjima djeluje na istim matricama kao i njihovi politički saveznici iz HDZ-a i SNSD-a.
Ključna obmana koju Trojka pokušava prodati zapravo je paravan njihovog zaokreta i predaje svih kormila države u ruke njenih rušitelja. Jer, i oni ranije su bili u državnoj vlasti s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, ali gle čuda aktivirali su MAP, poslali tri Programa reformi, dobili kandidatski status, prošli sve one faze upitnika i odgovora…
I tada je bilo povuci – potegni, ali su oni prije uspijevali s HDZ-om i SNSD-om dogovoriti i nešto uraditi. I nije ovo odbrana onih prije, nego činjenično stanje koje potvrđuje da je Trojka uložila mirovanje integracijskih puteva za nešto drugo. Oni prije su pak sve procese uslovljavali euro-atlantskim integracijama i to je ključna diferencija.
Stoga, u ovom tekstu postavit ću tri pitanja na koja predstavnici Trojke (NiP, SDP, NS) moraju odgovoriti.
Kakav benefit Trojka može dobiti u zamjenu za ustupak koji predstavlja blokadu NATO puta, šta to može biti mnogo bolje od NATO puta?
Sigurnosna situacija na trusnom balkanskom podneblju ultimativno od Bosne i Hercegovine zahtijeva pridruživanje NATO Alijansi, kao najvećem vojnom savezu na svijetu. To istina ne garantuje da će hibridni ataci prestati, ali s obzirom da Alijansa čuva svoje članice, jasno je da bi spriječilo svaki novi pokušaj agresije na našu državu.
Crna Gora je primjer na koji se trebamo ugledati, jer iako je politički napadnuta, NATO kišobran joj je zaštita od potencijalnih agresora. Bosna i Hercegovina koja je razorena dvostrukom agresijom nema veći vanjskopolitički interes od NATO saveza, jer to bi uveliko ohladilo hegemonističke pretenzije susjeda i secesionističke namjere iz unutrašnjosti.
A odgovor na pitanje kakav je benefit Trojka dobila u zamjenu za odustajanje od takve zaštite jasno upućuje na ništa za državu bitno. Ipak, dobili su FOTELJE, jer im je to očito jedino bitno.
Fotelje je Trojka dobila i u zamjenu za odustajanje ili zaustavljanje puta u Evropsku uniju. Jer, dok Trojka traži krivca za njihov neuspjeh, nije u stanju pogledati se u političko ogledalo i shvatiti da su sami zaustavili taj put.
Iako šef diplomatije i perjanica Trojke/Naroda i pravde Elmedin Konaković ponavlja mantra o vraćanju BiH u fokus, jasno je da u Briselu vide koliko nepouzdani partneri sjede u Vijeću ministara BiH.
A neuspjeh na evropskom putu i prodaju tog puta za fotelje, Trojka pokušava prekriti frazom “u toku je ruska agresija na Ukrajinu, a BiH je toliko važna, da zbog tog faktora EU nam mora dati pregovore za članstvo”. Još gore u svemu je što SDP kao trećina Trojke misli da na komunističkim doktrinama može uvesti BiH u EU, iako EU te doktrine smatra diktatorskim.
I na kraju kakav benefit može Trojka dobiti a da kao protuuslugu nudi kršenje ljudskih prava (žalila se država na utvrđenu diskriminaciju, jer država ne želi zaustaviti diskriminaciju). Kakav ustupak mogu dobiti na štetu ljudskih prava?
Jasno je sarajevskim trikolorima da su ljudska prava jedan od oslonaca temelja Evropske unije, ali im je isto tako jasno da bi prihvatanjem presude “Kovačević protiv BiH” mogli izgubiti fotelje, koje su i dobili odustajanjem od evropskih vrijednosti i ljudskih prava. Jer, Čoviću i Dodiku nisu bitni ni NATO, ni EU, pa što bi im bila bitna ljudska prava. Naročito ako znamo da u Hercegovini HDZ, a u sjevernoj Bosni SNSD kontinuirano provode aparthejd nad Bosancima, Hercegovcima i Bošnjacima.
U konačnici, odgovori na tri pitanja jasno ukazuju da suštinske razlike između bloka SNSD/HDZ i Trojke nema. Prvi su protiv euroatlanskog puta i ljudskih prva jer im to garantuje ostvarenje planova i ciljeva onih agresorskih planova.
A drugi, Trojkaši, iako pričaju priču o državi su protiv euroatlanskog puta jer su na to pristali kako bi bili dio vlasti po mjeri prvih. U suštini, sva tri politička činitelja državne vlasti djeluju u istom smjeru, samo su zastave pod kojim nastupaju nešto drugačijih boja.
Patria
