Doć’e mečka i pred njihova vrata, stara je narodna koja se ovih dana obistinjuje.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Doć’e mečka i pred njihova vrata, stara je narodna koja se ovih dana obistinjuje. Nakon što su decenijama sijali probleme širom svijeta, danas se Sjedinjene Američke Države bore s unutrašnjim haosom koji su dugo godina gurali pod tepih zbog internacionalnih poslova.
Texas sanja nezavisnost ili neki značajniji oblik autonomije i prijedloge rješenja koji dolaze s vrha vide kao gušenje njihovih prava i sloboda. No, neću mnogo o tome, odlično je to objasnio kolega Armin Sijamić u tekstu “Biden i Abbott doveli su Sjedinjene Američke Države na ivicu građanskog rata!”
U nastavku ću se baviti komparacijom dva problema čiji su uzročnici Amerikanci, iako je ozbiljna udaljenost između njih i sasvim različita homologacija. Texas je već bio istupio iz SAD, ali se nakon Građanskog rata vratio. Entitet u Bosni i Hercegovini Republika srpska, čijem su imenu i nastanku kumovali Amerikanci istupio je kao Srpska republika BiH iz Republike BiH, bio dio šire zločinačke koalicije razbijanja Bosne i Hercegovine, koja je počinila širok spektar ratnih zločina od genocida do etničkog čišćenja.
I Ustav SAD-a, kao i Ustav Bosne i Hercegovine zabranjuju otcjepljenje. Dakle, ni Texasu ni entitetu Republika srpska nije dozvoljeno, ali ipak javnost i u Americi i u Bosni i Hercegovini uveliko raspravlja o mogućnosti i vremenu mogućeg otcjepljenja.
Prijedlozi otcjepljenja u Texasu krenuli su 2020. godine, obnovljeni godinu kasnije, a tri godine poslije na sceni vidimo intenzivirane sukobe na relaciji Texas – Washington.
Washington tako sve teže rješava secesionističke, ali i druge probleme u svom domu, a nas u Bosni i Hercegovini politički projekti na kratkoj uzici Ambasade SAD uvjeravaju kako je ista ta Amerika garant da se nećemo raspasti.
Prvi primjer zašto projekat Trojka evidentno zamajava bh. javnost je Afganistan, kojeg su Amerikanci nakon vojnog uništavanja prepustili unutrašnjem razaranju. Istina ne secesionističkom, ali ta zemlja se raspada po svakom segmentu društveno – političkog života.
Drugi primjer smo sami mi, Bosna i Hercegovina. Jer, ta ista Amerika nas je nakon što smo se odbranili od dvostruke agresije praćene širokim spektrom zlodjela, natjerala na pakt s agresorima i neprijateljima. Nametnula sistem u kojem bez tih neprijatelja ne možemo zaključiti ni da smo država, a kamo li kako će ta država funkcionisati.
A onda su ukalupili i proizveli najgori politički proizvod SAD na Balkanu Milorada Dodika, kojem su dopustili da postane mini Putin. Taj Dodik već dvije decenije razbija Bosnu i Hercegovinu, nagrizajući njen sistem baš kao što korozija nagriza željezo.
Zato je danas jasno svakom ko hoće da vidi da je Dodik na pragu svog ostvarenja, odvajanja entiteta Rs od Bosne i Hercegovine. Ako se SAD teško nosi sa Texasom uz daleko uređeniji sistem, otkud pravo bilo kome, zvao se on Trojka ili nekako drugačije, da nas ubjeđuje i time uspavljuje u bezbrižnost, tvrdeći da se secesija Rs neće dogoditi.
A secesija se događa nama pred očima, jer entitet Rs funkcioniše u najvećoj mjeri autonomno od Bosne i Hercegovine, a najgore od svega je što osim evidentne nezainteresiranosti Amerikanaca, vidimo čak i pasivnu podršku tom djelovanju iz Kine, ali i evropskih zemalja poput Mađarske, Norveške i slično, koje imaju svoje interese u tome.
Još jedan primjer mora nas držati budnim, ma koliko nas američki projekat Trojka nastojao uspavati. Aleksandar Vučić nedavno je objašnjavao koliko oružja imaju i koliko nabavljaju uz opasku da “neće opstati država koja nema sposobnu i dobro naoružanu vojsku”. Stavimo il te riječi u kontekst tihe panike koja vlada u Evropskoj uniji zbog mogućeg rata, jasno je da Vučićeve riječi možemo primijeniti na Bosnu i Hercegovinu.
Naša država ima vojsku, ali i to je sistem spojenih posuda koji bi u slučaju konflikta bio pretvoren u tri paravojske. General te vojske Gojko Knežević nedavno je bio na obilježavanju neustavnog dana Rs i time jasno naznačio kome pripada. Dodik i drugi blokiraju svaku pomisao naoružavanja Oružanih snaga BiH, dok ih Amerikanci obučavaju. Tako ćemo, dođe li do frke, imati tri dobro obučene vojske, a pobijedit će one koje uz znanje o rukovanju budu imale i oružje. Prevedeno jezikom devedesetih, VRs će imati oružje iz Srbije, HVO iz Hrvatske, a Armija RBiH opet će na tenkove, ovaj put i na dronove, ići oružjem iz kućne radinosti. Jasno je ko je tu u kakvom položaju.
Sumirano, budemo li vjerovali u uspavanku Trojke kako će nas spasiti oni koji sve teže spašavaju sebe, prijeti nam sudbina nestanka. Zapravo ta prijetnja traje skoro pola vijeka, samo smo sada onesposobljeni daleko jačim sistemom Yutela koji nakon Srebrenice, opsade Sarajeva, Bihaća, Mostara, Markala, Kapije, sanja bratstvo i jedinstvo.
A Dodik čeka trenutak, koji je sve bliži!
