A tvrdim i nastavit ću da je evropski put Bosne i Hercegovine iluzija
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Postrojavanje političkih predstavnika Bosne i Hercegovine u rutinskom diplomatskom zahvatu Andreja Plenkovića i njegovih partnera iz Evropske unije ponajbolje oslikava i osvjetljava tačno ono što već dugo, ali bezuspješno, tvrdim za evropski put naše države.
A tvrdim i nastavit ću da je evropski put Bosne i Hercegovine iluzija vješto propagandistički prodata građanima naše zemlje kao jedini spas od pećinskih ljudi i sistema s istoka planete.
Jer, tvrdiće svaki iluzionista našeg puta u nestanak, ako se ne pridružimo Uniji, pojest će nas ruski medo (Putin), neka kineska, iranska, ili neka treća zvijer. Sve i da pokušam povjerovati u tu zapadnjačku basnu, gdje god se oko sebe okrenem vidim neku američku, britansku ili evropsku zvijer koja napada moje šume, vode, kamen, zemlju, planine. Nit’ ruskog medvjeda, nit’ bilo koje druge zvijeri.
A onda pogledam političko polje i vidim feudodemokratiju. Poredani naši (bosanskohercegovački) političari, usiljenog osmijeha stoje mirno pred evropskim misionarima sreće i rahatluka. Postrojeni k'o nerazvijena djeca klimaju glavom i ponavljaju yes dok im iluzionisti EU repetiraju očekivanja koja eto moramo ispuniti da bi i mi jednog dana bili Evropljani.
Sve manje se pitam kako smo od prostora koji je prije te Evrope bio daleko razvijeniji postali poligon u kojem frustrirane evropske birokrate postrojavaju državne predstavnike Bosne i Hercegovine. Odgovori su mučni i izazivaju gnjev, a ovdje nemaš pravo biti gnjevan na one koji te hoće potlačiti, jer te onda nazovu radikalnim, vehabijom, nacionalistom i ko zna još šta ti ne prikače.
Ali, ne mogu ne upitati se DOKAD’?! Do kada će barem oni koje eto k’o i izaberemo, a da nam ih ne nametnu, igrati k’o ciganska mečka pred tim Evropljanima. Jer ništa drugo nego nerazumno je da vjerski poglavar bosanskih muslimana ugosti čovjeka koji već osam godina radi na tome da ti bosanski muslimani budu neutralisani kao politički narod i porobljeni. Andrej Plenković, gost reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića je u svojih osam godina mandata oživio Tuđmanove ideje rasturanja BiH i potlačivanja Bošnjaka, ali eto poželjan je gost u Rijasetu.
Taj Kavazovićev muhabet s Plenkovićem u kojem je govorio o Bošnjacima umjesto muslimanima, ali i sama činjenica da je govorio s čovjekom koji maršira na rutama UZP-a, ubija svaki argument pokušaja suprotstavljanja toj politici.
Potlačivanje je tim susretom dobilo novu dimenziju, a slika postrojenih rukovodstava Parlamenta Bosne i Hercegovine, Predsjedništva i Vijeća ministara objasnila nam da je naša vlast zapravo sistem kojim će nas mučiti dok potpuno ne savijemo kičmu. A savili smo je i previše, jer slika u kojoj Evropljani marširaju Sarajevom bez ijedne poruke otpora najvidljiviji je dokaz da smo kao društvo kleknuli.
I sve to dok Hrvatska radio televizija, čiji premijer maršira Sarajevom, odašilje poruke da su bosanski muslimani (vjerski) ili ti uglavnom Bošnjaci (politički) zapravo mudžahedini i teroristi, te kao takvi prijetnja i za Evropsku uniju u koju nas navodno hoće odvesti Plenković.
I na sve to ni akcije ni reakcije, pa bi se dalo zaključiti da je naša intelektualna elita odavno kleknula i da mi više nemamo svoje elite. A poklekli smo i sami, ostavivši širom otvoren prostor da nas potlačuju Trojke, Plenković, Vučić, Čović, Dodik, Von der Leyen, Murphy, Schmidt, Biden. Mi više nismo ni moneta za potkusurivanje, nego sitan kusur kojeg se pokušavaju riješiti.
A riješit će nas se kada još izglasaju Izborni zakon po kojem će izabranici Zagreba i Beograda sjediti u Predsjedništvu, Ustavnom sudu BiH, parlamentima, vladama… Nama će od naših prava u konačnici ostati još samo ono da pjevamo i skačemo – “ko ne skače mrzi Bosnu”… Sve drugo bit će u rukama naših tlačitelja, dok u obruču nikad realiziranih ratnih ciljeva ne skapamo i nestanemo.
Ispostavit će se da smo zbog vlastitog neznanja, unutrašnjeg i mentalnog barbarizma, braneći i gradeći državu zapravo kopali bezdan vječnosti u kojem ćemo nestati i mi i država.
I tačno je da rješenja ima i da su ona u formi teška, a u suštini lakša od muke potlačenih. Problem je samo taj društveno-politički mentalni barbarizam koji nas sputava da shvatimo gdje smo i šta nam se sprema, a onda i djelujemo.
Sve dok odgovor na pitanje da se borimo za državu glasi “ma kome, za koga”, tumarat ćemo stazama nestanka i igrati ulogu gordih ispod čizama naših tlačitelja. I ne mislim pod borbom primarno na ratnu, jer nismo probali niti jednu drugu, jer mi borbu zazivamo, a nikako da u nju krenemo.
Ali ako treba i rat mora biti opcija. Jer, biti zarobljen i potlačen sa zacrtanom sudbinom nestanka je gore od svake druge borbe.
Na kraju, jedan od najpoznatijih boraca za slobodu i skidanje okova potlačenosti i aparthejda Nelson Mandela je zapisao: “Borac za slobodu nauči tešku lekciju da tlačitelj definira prirodu sukoba, a potlačeni ponekad nema drugog izbora nego da koristi metode koje su ogledalo onih koji tlače. U nekom trenutku čovjek može samo odgovoriti vatrom.“
Samo da na vrijeme naučimo lekciju!
Patria
