Neshvatljiva je brzina i niz događaja koji vode ka degradiranju, uništavanju i negiranju svakog simbola Bosne i Hercegovine, njene državnosti, integriteta i suverenosti. Neshvatljiva je i činjenica da već trideset godina biramo ljude koji ne znaju i ne mogu da odbrane ono što je bosanskohercegovačko i simbol države u kojoj živimo, jer su previše zauzeti vlastitim pozicijama i vlašću.
Najnoviji primjer je, po ko zna koji put, ugroženost BHRT-a, državnog javnog servisa. Decenijama, bez obzira na to koju vlast smo imali, dugoročno rješenje za ovaj simbol naše državnosti se nije našlo. Kako stara vlast, tako i nova. Kratkovidnim i brzopletim rješenjima kupuje sebi vrijeme i kada je ova tema u pitanju. Tako kažu da ne računaju na 80 miliona duga RTRS-a koji svjesno ne želi isplatiti svoju obavezu, pa će novac pokušati “namiriti” preko FTV-a i kroz institucije. Dakle, još jednom entitet RS ponižava državne institucije bez ikakvog odgovora i sankcije, dok FBiH i njeni građani plaćaju cijenu.
U isto vrijeme, Stari most u Mostaru se predstavlja kao “hrvatska kulturna baština”, a na ovo, kao i druga višedecenijska prisvajanja susjeda, bosanskohercegovačke vlasti nemaju adekvatnog odgovora.
Opet slušamo i o sastancima o izmjenama Izbornog zakona na kojima nema pomaka i konkretnih prijedloga. Sve što znamo, očekivano, da HDZ ne želi izmjene Ustava koje bi omogućile primjenu međunarodnih presuda, dok predstavnici Trojke uljepšavaju i govore da su “iznesena različita viđenja” po ovom pitanju. Stvarno? Nakon toliko sastanaka i razgovora o Izbornom zakonu, ponovo su samo iznijeli različita viđenja?
Već smo govorili o iskopavanjima štetnih ruda, davanju državnih šuma na raspolaganje stranim privatnim kompanijama, isključivanju Pravobranilaštva BiH iz ovog procesa što je omogućilo krčenje šuma u Varešu…
Mnogo je neznanja, nedostatka svijesti o državi, borbe za pozicije i političkih manipulacije koje za cilj imaju zavaravanje građana. To gledamo trideset godina, kako od onih starih, tako i od “novih” političara koji su izašli iz starih stranaka.
Za sva dešavanja u državi, ključ rješenja je upravo u građanima, u domovini i dijaspori. Građani moraju imati priliku da “kazne” političare koji ne ispunjavanju svoje obaveze ni prema državi ni prema građanima, a to mogu jedino poštenim izborima. Možda se riječ legitimnost treba odnositi na same izbore. Trebaju nam legitimni izbori koji će odraziti istinsku volju građana.
