Devetnaestog oktobra ove godine kroz različite medije saopšten je bh. javnosti jedinstven naslov: ‘Odgovorno rudarenje kao put ka “društvenoj dozvoli” u BiH’, obrazložen PR tekstom o “dobrim rudnicima” u kojem, između ostalog, Paul Cronin, generalni direktor kompanije Adriatic Metals kaže da Bosanska regija pruža jedinstvenu priliku da snabdijeva cijelo evropsko tržište niskougljičnim primarnim materijalima poput srebra, cinka i drugih.
Međutim, Cronin je dodao da je potrebna evolucija regulative kako bi se postigla veća usklađenost u rješavanju ekoloških i društvenih utjecaja na Balkanu. Objasnio je i značaj Zakona o kritičnim sirovinama Evropske unije, opisujući ga kao izvanredan zakon. Ovaj zakon postavlja zahtjev za države članice da proizvode određeni postotak kritičnih sirovina unutar bloka ili u politički usklađenim zemljama.
Cronin je istakao razliku u odnosu na svoju domovinu, Australiju, gdje bi takav zahtjev naišao na značajan otpor. U Evropi, vlade održavaju stroge ekološke standarde kojima drže svoju industriju odgovornom.
Nažalost, primjećujemo da zamišljeni razvoj, njihovom konstatacijom, je neprimjeren zemljama poput Australije, ali je za BiH sasvim poželjan. Zašto?
Neslogu s navedenim tvrdnjama pokazuju nove analize vode koje je iznijelo JP Vodokom d.o.o. Kakanj u pokušaju da obezbijedi inspekcijski nadzor nad ‘odgovornosti’ Eastern Mininga d.o.o. Vareš. Njihovi nalazi ukazuju na alarmantno zagađenje sirove vode i enormno povećanje prisustva kadmijuma u urađenim analizama u odnosu na nulto stanje, za koje je uzorak analiziran 2021. To personificira “rudničku odgovornost”.
Odgovornost i bilo kakva briga “investitora” za okoliš, transparentnost, prosto se ne podudaraju s činjenicama s terena. Tako je grupa građana Kaknja i protiv kompanije Adriatic Metals predala krivičnu prijavu SIPA – i u junu 2023. “Vodu ne smijemo piti. Nije dobra ni za kupanje. Voda pecka po tijelu, javljaju se ranice…”, izjavili su tada upozoravajući na potencijalnu ekološku katastrofu.
Naša federalna ministarstva nisu dala odgovor. Ali jeste odgovorna kompanija Adriatic Metals podižući tužbu protiv naše sugrađanke Hajrije Čobo za distribuciju informacija koje “štete ugledu kompanije”. Nevladin sektor upozorava na kršenje Arhuške konvencije i nebrigu vlasti za okoliš kojim vlast raspolaže u polju brutalne eksploatacije. Nemanje plana ni akcije djelovanja, nikakve vizije, te puštajući da “istražne” dozvole jednostavno postaju “stalne”, vlada pokazuje i nezrelost u globalnim tokovima, a i nebrigu u lokalnim posljedicama u tlu, vodi i vazduhu za budućih deset generacija.
Platforma za progres upozorava da se ovdje ne radi o ugledu kompanija, već o osnovnim ljudskim pravima: pravu na život, na vodu, na rad.
