U tami tuzlanske palanke, bez medijskog prisustva, uz malograđansku ignoranciju tzv. akademskog i političkog establišmenta, a u povodu Dana rudara, danas je u Galeriji GM akademika Enver Mandzic, promovirana jedinstvena knjiga porodične publicistike.
Tolike gluposti i tantavice imaju svekoliku pozornost, a ovaj biser publicistike biva tretiran tišinom! Sramota.
Dokumentarna proza prof. dr. Tihomira Knežičeka opisuje životni put njegovog djeda Augusta Knežičeka, od Bosanskog Petrovca, preko Tuzle, Lukavca, Jadrana, Mostara, Zenice do halde. Opisuje sticaj okolnosti kad je odbio da radi u solani Kreka i ostao u rudniku uglja Zenica, da bi par dana nakon odluke završio u tami zeničkog rudnika. Sa svoje 32 godine umro je u vrijeme kad je njegov sin, a Tihomirov otac, Zdenko Knežiček, imao 3 mjeseca i 5 dana.
Nadam se da će Lukavac, Zenica i Mostar prepoznati vrijednost knjige koja se tiče njihove povijesti.
Tuzla to, zasad, ne kopča.
