Piše: Rasim Belko
Danas, ovog kišnog ili nekog drugog dana, desit će se mirno otcjepljenje Bosne i Hercegovine. Taj proces je počeo i ne može biti zaustavljen. Ovako je predsjednik Rs-a Milorad Dodik još jednom objavio ono što, sve su prilike, niko u Bosni i Hercegovini ne želi čuti ili čuje al’ se u strahu pravi mrtav.
I sve to Dodik kaže nakon posjete generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga Sarajevu, koji jučer ponovi staru frazu da saveznici Alijanse u potpunosti podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet.
No, građani Bosne i Hercegovne i prodržavna politika morali bi više vjerovati Dodiku, odnosno da su njegove namjere i poruke istinitije od Stoltenbergovih. Jer, ova država već je imala iskustvo s međunarodnim obećanjima i samo naivni mogu vjerovati da su ona iskrena.
A Dodik je odlučan, uskoro će kod Viktora Orbana i Vladimira Putina, tamo će dobiti podršku i nove zadatke. A onda će se vratiti i biti još uvjereniji u priliku da mirnom disolucijom podijeli Bosnu i Hercegovinu.
U konačnici, Dodik je danas u obraćanju javnosti jasno rekao – BiH će se raspasti, jer u Evropsku uniju neće ući dok se ne riješi pitanje stranih sudija, izbornog zakona i odlaska OHR-a. Zna Dodik da, i ako se to riješi, onda će se Bosna i Hercegovina sigurno raspasti, jer Ustavni sud bez stranih sudija i opterećen etničkom podjelom i glasanjem, te legitimno glasanje jasno vode u mirnu disoluciju Bosne i Hercegovine.
Najveći problem u svemu je činjenica da je Dodik najjači političar u Bosni i Hercegovini sa jasno utvrđenim hodogramom ka ostvarenju ciljeva. Uz sve to, ma koliko Sarajevu izgledalo smiješno, Dodik ima ozbiljnih saveznika u Rusiji, Srbiji, Kini, Mađarskoj ali i još nekim drugim državama.
Bosna i Hercegovina ih načelno ima više, ali imala ih je i devedesetih, pa doživjela dvostruku agresiju i različite oblike zločina do genocida.
Stoga je na prodržavnoj politici u Sarajevu, ma šta taj termin podrazumijevao, da osigura sve potrebno čime će se Dodika odgovoriti od disolucije, a istovremeno osigurati sredstva i sve potrebno što će mu dati do znanja da će biti spriječen i ukoliko pokuša.
Mirne disolucije nema, zna to Dodik, kao što zna i Stoltenberg. Pa je pitanje je li prvi čovjek na balkansku turneju došao samo s pričom o bazama i hoće li te baze poslužiti da sačuvaju mir, bez obzira na secesiju i širenje ruskog uticaja.
Odnosno, je li NATO-u jedini cilj da sačuva mir, s obzirom da Dodik slobodno i samouvjereno najavljuje secesiju, kršeći Dejton bez ozbiljnih posljedica. Ako je tako, prodržavne snage Bosne i Hercegovine naspram sebe imale bi NATO.
Ono što, pak, u svemu čudi je i činjenica da su se prodržavne, bošnjačke ili probosanske snage pri komentarisanju više bavile politikom u posjeti Stoltenberga, umjesto izgovorenih i neizgovorenih poruka. Jer, Stoltenberg za razliku od ranije sada samo govori o podršci BiH, ali ne i da će NATO saveznici braniti teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
“Nema razloga da se mi danas zadržimo na Dejtonskom sporazumu”, poručio je Dodik danas i jasno dao do znanja da je mirovni sporazum za njega slovo na papiru, koje mu dobro dođe samo onda kada mu koristi za potrebe Rs-a i njene secesije.
Očekivati je da su političari trojke, ali i probosanske stranke iz Sarajeva, već spremne na ustavne promjene, s obzirom da je predsjednik Rs-a javno obznanio da Dejtonski mirovni sporazum više nije na snazi.
To znači da prodržavni politički faktor ima postupiti po Ustavu Bosne i Hercegovine koji nedvosmisleno predviđa da se prestankom Dejtona vraćamo na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. U tom Ustavu Bosna i Hercegovina je jedinstvena, entiteti i kantoni nepostojeći. Dakle, jednim šahovskim potezom probosanski politički blok mogao bi trajno raspršiti snove Milorada Dodika.
Ako već nisu spremni tu ideju nositi do kraja, onda barem nek probaju jednostavno da vide reakciju međunarodne zajednice, koja nijemo posmatra Dodikove najave secesionizma.
Ključno je pitanje jesu li probosanske snage spremne kao Dodik?
