Na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH donesen je zaključak kojim se osuđuju napadi na povratnike u Bosni i Hercegovini. U sklopu rasprave obratila se i Sabina Ćudić te poručila kolegama da riječi imaju odgovornost.
“Godine 2019. na Novom Zelandu ubijeno je 49 muslimana koji su u tom momentu obavljali molitvu u džamiji. Dok se dešavao napad i netom nakon napada tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, koristeći svoje društvene mreže, dijelio je linkove sa portala poznatih po svom govoru mržnje, specifično islamofobičnom govoru mržnje, i dijelio je, naravno, informacije u skladu s njegovim do tada već prepoznatim aktivnostima na doprinosu međureligijskoj netrpeljivosti ali i mnogim drugim netrpeljivostima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Napadač i ubica koji je usmrtio 49 ljudi na Novom Zelandu citirao je Trumpa kao svog uzora i govorio je da je on za njega simbol preporođenog bjelačkog identiteta i zajedničkog cilja. Istovremeno, godinama prije, a u toku kampanje za predsjedničke izbore, sedmog decembra 2015. godine, Trump poziva na potpunu zabranu ulaska muslimana u Sjedinjene Američke Države. Svaka sličnost sa našom situacijom je apsolutno stvarna. Evo na koji način: za vrijeme kampanje Donalda Trumpa i u prvoj godini njegovog mandata broj incidenata usmjerenih protiv muslimana u Sjedinjenim Američkim Državama raste za nevjerovatnih 44% dok su u trećini tih događaja učestvovali državni službenici. U narednoj godini imali smo porast incidenata za 15 posto.
Riječi imaju odgovornost. Dakle, mi ovdje ne govorimo samo o konkretno poduzetim aktivnostima Ministarstva unutarnjih poslova, već se postavlja pitanje zašto trojica maloljetnika u našoj državi smatraju ispravnim i poželjnim imaju potrebu da u petak naveče imaju potrebu da napadaju povratnike umjesto da se druže sa svojim prijateljima, slušaju muziku ili organizuju se u bend?
Zato što i oni kao i ubica sa Novog Zelanda i kao svi oni koji su počinili zločine iz mržnje širom svijeta imaju svoje političke uzore koji ne vode računa o vlastitoj odgovornosti za izgovorenu riječ. Pa kada kažete kolega Radmanoviću da trebamo povući ove tačke ili kada gospodin Kožulj kaže “Ovo je nama bolna tema” i “put do pakla je popločan dobrim namjerama”, ja se pitam kakvim namjerama je popločan put do raja?
Ja sam pozitivno iznenađena učtivošću i odgovornošću u ovom domu, s obzirom na moje dosadašnje zakonodavno iskustvo na nižim nivoima vlasti. Riječi koje ovdje izgovaramo imaju svoju težinu, imaju svoju odgovornost i ljudi slušaju ono što govorimo kako bi se odredili prema svojim strahovima, prema svojim traumama i prema načinu na koji će se odnositi prema tim traumama. Kako će reagovati na osnovu te traume? Pa kada mi kažemo “Hajde da ne raspravljamo, hajde povucite tačku, ovo je bolna tema”, onda ti ljudi shvataju da na najvišem zakonodavnom nivou Bosne i Hercegovine nemaju predstavnike koji ih žele saslušati i odgovorno bez politiziranja razgovarati o njihovoj sigurnosti.
Gospodine Kožulj, ono što mene boli jeste da iznosite podatke o napadima na naše sugrađane Hrvate u situaciji kada se problematizira ova tačka. Ono što bih ja voljela je da ste mi kao kolegici prišli i rekli mi “Imamo problem, kolegice, hajdemo ga problematizirati na Parlamentu ili rješavati na ovaj način da vi kao predstavnik vlasti u Kantonu Sarajevo riješite problem Hrvata ili napada i politički motivisanih napada na vjernike Hrvate u Sarajevu.” Uvijek ćete imati u meni ne samo sagovornika, već osobu koja će preuzeti odgovornost da aktivno radi na tome da se svaki stanovnik mog grada i moje države osjeća apsolutno ravnopravno i slobodno u prakticiranju ne samo vjerskih i političkih, nego i svih drugih identiteta. Nemojte da potežemo ljude i njihova imena i njihove priče samo kada nam u političkom diskursu to odgovara. Ja hoću da to pitanje riješimo ne kao repliku zašto ne trebamo govoriti o tome. Naprotiv, to treba ići u prilog odgovoru na pitanje zašto trebamo kontinuirano govoriti o sigurnosti povratnika i kontinuirano činiti da se naši su građani osjećaju ravnopravno i sigurno. Da sam ja na vašem mjestu, drage kolege iz RS-a, ja bih insistirala da ova tačka dođe na dnevni red i došla bih spremna i argumentovano govorila o aktivnostima koje ste vi pojedinačno i istrajno poduzimali u cilju da ne bude potrebe za ovom tačkom dnevnog reda.
Jer, ako imamo 13 neriješenih ubistava, neuhapšenih ubica povratnika, onda je to naš zajednički problem i to je problem koji trebamo mirno, odgovorno, civilizovano, s empatijom rješavati, bez potrebe da ikoga kolektivno optužujem ili da upirem prstom, već upravo s namjerom da pokažemo da jesmo najviši dom, da jesmo najodgovornije tijelo i da, ako ne možemo stopostotno riješiti problem, činimo sve što je u našoj moći da ga rješimo.
Zato se vraćam sad na početak i Trumpa: Ovi napadi se ne dešavaju kao rezultat, evo ja ću vam citirati profesora sa banjalučkog fakulteta sigurnosnih znanosti, gospodina Duška Jovanovića, koji kaže napadi nisu planski i organizovani, ali ima pojedinaca koji koriste jezik mržnje i nacionalne netrpeljivosti i moramo pojačati institucionalno djelovanje.
Ja želim da čujem šta eksperti iz Banja Luke kažu. S obzirom na to da kažu da i oni povezuju ove napade sa govorom mržnje koji se koristi u javnom diskursu, ja vas pozivam da ne koristimo političku korektnost, učtivost i civilizovanost selektivno pa kada nam godi da se učtivo pozdravimo u hodniku, a da onda odemo na televiziju i nazivamo pogrdno jedni druge “evo šta su rekli Turci, evo šta su rekli muslimani, evo šta su rekli četnici, evo šta su rekli ovi i oni”, već da tu našu učtivost prenesemo na političko delovanje i u naše rezultate. Zato nemojte bježati od ovih tema i nemojte bježati od popravljanja eventualnih zaključaka koji vam se možda ne dopadaju.”
