Piše: Enver Išerić
Nakon sastanka u Zagrebu s predsjedavajućom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjanom Krišto i predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković je izjavio:
“Hrvatska snažno podupire BiH na evropskom putu i zalaže se za što skorije otvaranje pristupnih pregovora s EU. Nastavljamo se zalagati za punu ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda i boljitak čitave BiH”.
Ja pozdravljam zalaganje naših susjeda i njihovo podupiranje na evropskom putu naše države. Samo bi bilo dobro da nama, građanima Bosne i Hercegovine, pojasne da li to znači da odustaju od nagovaranja i zagovaranja novih etničkih podjela i slabljenja naše države i njenih institucija, a kroz izmjene izbornog zakona koje zagovara HDZ.
Da li to znači da će prestati da se miješaju u naša unutrašnja pitanja i da će, kao država članica Evropske unije, insistirati i tražiti striktno provođenje svih presuda Evropskog suda za ljudska prava?
Također, treba pozdraviti i zalaganje hrvatskog premijera za punu ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. To bi praktično značilo da bi, kako i Ustav Bosne i Hercegovine propisuje, u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine trebao da bude sastav koji odražava sastav stanovništva u Bosni i Hercegovini, odnosno četiri ministra Bošnjaka, tri Srbina i dva Hrvata, što bi značilo ukidanje neustavno uspostavljenog pariteta u Vijeću ministara.
To bi dalje značilo zapošljavanje sedam stotina Bošnjaka u institucijama Bosne i Hercegovine, koliko ih, prema nedavno objavljenim podacima, nedostaje, da bi bili proporcionalno zastupljeni, a kako Ustav nalaže.
To bi opet značilo da se i u institucijama Federacije Bosne i Hercegovine treba smanjiti broj Hrvata, a povećati broj Srba, a u Republici srpskoj povećati broj Bošnjaka i Hrvata u institucijama, radi osiguranja pune jednakopravnosti konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
Naravno, Plenković je zaboravio građane naše države koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, pa ga treba podsjetiti da i oni moraju imati ista prava kao i Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
I još nešto treba poručiti Plenkoviću, kada ste iskren prijatelj jednoj državi, kao što je Bosna i Hercegovina, onda se ne održavaju polutajni sastanci samo sa članovima jednog naroda i jedne stranke zastupljene u vlasti, već se održavaju zvanični i otvoreni sastanci sa nosiocima državnih funkcija iz sva tri naroda.
Tako isto radi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. “Ubiste” nas pričom o ugroženosti Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, a podaci govore potpuno suprotno. Najugroženiji je najbrojniji, bošnjački narod i Ostali građani, kojima je onemogućen pristup najvišim državnim, odnosno javnim funkcijama.
Najugroženiji je bošnjački narod nad kojim je izvršen genocid, a kojem bi najradije zabranili i da ga spominjemo, a “bilo bi poželjno” da genocid i druge zločine, zaboravimo i “priključimo” se negatorima zločina i veličanju ratnih zločinaca.
Neće se to dogoditi. Izučavat će se svi ti zločini i sudske presude, od obdaništa do univerziteta, kako bi bio spriječen bilo kakav budući pokušaj zločina nad Bošnjacima i kako bi se osigurala njegova ravnopravnost sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Eto, gospodine Plenkoviću, to bi bila prava i istinska jednakopravnost svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini. To bi bila jednakopravnost Bosne i Hercegovine sa drugim suverenim i demokratski, na građanskim principima, uređenim državama.
To bi bila jednakopravnost Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom i Srbijom koje su uređene i funkcioniraju kao građanske države. To su naši ciljevi za koje se zalažemo i za koje ćemo se zalagati. To je u skladu sa međunarodnim pravom i njegovim principima. I te ciljeve ćemo ostvariti.
Samo ćemo prije toga morati “izbiti” iz glave nekim političkim predstavnicima da su ljudska prava i interesi države preči, odnosno važniji od njihovih ličnih interesa i pozicija na kojima se nalaze.
