Piše: Rasim Belko
Prvi put sam za projekat podjele Bosne i Hercegovine do 2030. godine čuo prije otprilike mjesec dana. Informacija kaže da je plan pisala Velika Britanija, a administracija SAD-a preuzela predvođenje njegove realizacije.
Naizgled, 2030. godina je daleko, ali sagledamo li koliko se često ta godina u posljednje vrijeme provlači kroz ne samo domaću, već i regionalnu javnost, onda je jasno da negdje dimi. Hoće li planuti, ovisi od više faktora.
Svega nekoliko dana nakon što sam čuo za projekat 2030. pročitao sam autorski tekst pravnika sa Univerziteta Swansea Andrewa Tettenborna. Taj pravnik bavi se uglavnom pomorskim pravom, ali eto odnekud mu je sinulo da piše kako je bolje podijeliti Bosnu i Hercegovinu prije, nego kasnije. Objavio je tekst u sedmičniku The Spectator.
Britanac dakle piše, ono za šta sam već čuo da su Britanci napisali projekat podjele Bosne i poklonili Amerikancima. Jasno je da su igre počele.
A onda je profesor i parlamentarac Zlatan Begić ponovio priču o non – paperu za kojeg tvrdi da je njemački. Ja ću ustvrditi da je to upravo projekat 2030, autora Britanaca i izvođača Amerikanaca.
Taj non – paper predviđa podjelu Bosne i Hercegovine tako što će se ona rascijepiti po administrativnoj liniji. Entitet Rs bio bi pušten da se odvoji i naravno postane dio srpskog sveta. Federacija je planirana kao evropsko parče bivše Bosne i Hercegovine nad kojim pravo polaže Hrvatska.
Muslimani, uglavnom Bošnjaci, bili bi podijeljeni između dvije višemilionske države. I u srpskom svetu i u Hrvatskoj bilo bi ih dovoljno za ikebanu poznatu kao nacionalna manjina, a njihova politička prava otišla bi u nepovrat.
Neki dan je i Aleksandar Vučić, nakon procesa Brdo – Brioni i usvajanja Skopske deklaracije spomenuo upravo 2030. godinu.
“Što je to što možemo tražiti, od različitih inicijativa prema cijeloj Europi do uspostavljanja zelenih linija do zajedničkog tržišta. U deklaraciji piše članstvo u EU što ranije, a najkasnije do 2030. to su lijepe želje ali ko sam ja da rušim optimizam kod drugih i umanjujem njihovu ambiciju. Super ako tako bude a hoće li biti, nisam siguran”, rekao je Vučić.
Zašto se spominje 2030. godina i zašto je ona toliko u fokusu javnih i neformalnih događaja. Zašto ne 2035. kao realnija godina?
Odgovore na ova pitaja znaju svakako kreatori i izvođači ovog projekta, ali ono što je za nas najbitnije je činjenica da samo Bosna i Hercegovina mora biti podijeljena/uništena da bi se plan realizirao.
Da plan postoji danas je potvrdio i sam ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković kazavši da “jedan dio političke scene u Evropi razmatra kako samo da podrži FBiH, bez da se podrži Rs. Ako vlasti Rs-a nastave ovako, bojim se da će na to primorati ozbiljne evropske zvaničnike”.
Konaković očito nije shvatio, ali plan i jeste da se FBiH usisa u Evropsku uniju bez Rs, koja treba da se pusti u samostalnost, odnosno da se utopi u monoetničku veliku Srbiju.
Sve je više naznaka da projekat 2030. više nije samo zamisao već uveliko u operativnoj realizaciji.
Prema informacijama Patrije, plan je da kreatori i realizatori projekta 2030. uvođenjem elektronskog glasanja na izborima 2026. godine osiguraju još jedan mandat aktuelnoj vlasti u kojoj sjede podizvođači tog plana – sarajevska Trojka (koja treba da aminuje plan), te HDZ i SNSD kojima je plan ostvarenje i onoga što nisu mogli zamisliti.
Tako će osigurati institucionalnu prohodnost svojih zamisli.
Gledano iz sadašnjice, lako je zaključiti da Milorad Dodik odnekud crpi snagu za antidržavno djelovanje. Po svemu viđenom projekat 2030. je zapravo vjetar u njegova separatistička jedra.
U konačnici, projekat 2030. treba podijeliti samo Bosnu i Hercegovinu (pola Srbiji, pola Hrvatskoj), dok će Crna Gora pripasti Srbiji, a Kosovo Albaniji. Tako bi britansko – američki faktor riješio Balkan stvaranjem tri monoetničke, višemilionske države.
Sve što vidimo posljednje dvije godine najbolji su dokaz da je plan u realizaciji, a samo od snage onih kojima je namijenjena sudbina nestanka ovisit će uspješnost paklenog plana za posljednji narod s muslimanskom većinom u katoličkoj Evropi!
Patria
