Jedan od ciljeva misije EUFOR-a u Bosni i Hercegovini je stvaranje sigurnog okruženja i reagovanje u slučaju potrebe. No, početkom ovog mjeseca vidjeli smo da “potreba” reagovanja ovisi od procjene komande EUFOR-a, ali nije poznato na kojim parametrima se ta procjena kreira.
Protesti kojim su pristalice separatiste Milorada Dodika, predsjednika entiteta Rs, pokušali dokazati da postoji “međuentitetska granica” uskomešali su ionako ustalasanu situaciju u našoj državi.
O stepenu tenzija najbolje govore fotografije snajperista MUP-a Rs na zgradama u Istočnom Sarajevu, ali i federalni policajci u pripravnosti. Dakle, kada dvije entitetske policije, naoružane, gledaju jedna u drugu, jasno je da je sigurnosna situacija daleko od dobre.
Onih koji trebaju da osiguraju mirno okruženje, EUFOR-a, nije bilo, iako su njihova borbena, oklopna, vozila snimljena na ulicama Sarajeva. Iako su pozivani da izađu na teren, nisu reagovali, da bi na kraju dana izdali saopćenje u kojem kažu: “EUFOR nije primio nikakve zahtjeve od vlasti BiH u vezi s ovim pitanjem i nije rasporedio dodatno osoblje. Prema upozorenju za medije od 30. avgusta, svako privremeno povećanje osoblja EUFOR-a je rezultat godišnje i rutinske vježbe EUFOR-a Quick Response 23“.
Autori saopćenja EUFOR-a jasno su demistificirali nadu svih onih koji u ovim trupama vide mirovne trupe i sigurnosne snage koje će spriječiti mogući sukob u Bosni i Hercegovini. Jer, ako im treba poziv od vlasti Bosne i Hercegovine i u slučaju izbijanja rata, onda je jasno da oni iz kampa neće izaći sve i da čuju ratna dejstva.
Jer, trećinu vlasti Bosne i Hercegovine čine snage separatističkog lidera Bosne i Hercegovine i nema sumnje da će oni pozvati EUFOR kada njihov vođa proglasi disoluciju. Dakle, EUFOR u tom slučaju neće reagovati, kao što nije reagovao ni na proteste “granica postoji”.
Podsjeća li vas ovo na scenario iz 1995. godine, kada ni “mirovnjaci” Ujedinjenih nacija nisu reagovali na ulazak krvoloka Ratka Mladića u razoružanu Srebrenicu. I oni su čekali nečiji poziv/naređenje. Sve poslije je historija dokazana u haškim presudama.
Stoga se postavlja pitanje, zašto politički lideri naroda koji ima iskustvo sa protekcijom internacionalnih “mirovnjaka” toliko prizivaju ostanak EUFOR-a, oslanjajući se na te snage kao na garant mira.
Prvo, te snage su nedovoljne da čuvaju malo veću mjesnu zajednicu, a kamo li državu. Povećanje tih trupa neće dozvoliti Rusija, a aktivacije neće biti bez poziva vlasti Bosne i Hercegovine.
Dakle, s velikom dozom sigurnosti možemo zaključiti da je samoubilačka misija bošnjačke politike zagovaranje ostanka mirovnjaka koji ne reaguju na destabilizaciju, već na poziv vlasti Bosne i Hercegovine. A te vlasti kontaminirane su separatističkim kadrovima na dejtonskim osnovama.
Odavno je jasno da bošnjačka politika nema ozbiljnu strategiju djelovanja, ali u posljednje vrijeme sve je očiglednije da srlja u samoubilačku misiju. Jer, oslanjati se na EUFOR i misiju Christiana Schmidta je razoružavanje Bošnjaka od svake suvisle strategije za pakleno vrijeme koje Dodik sve otvorenije najavljuje.
Piše: Rasim Belko/ Patria
