Vršilac dužnosti direktora Javnog preduzeća “Deponija” d.o.o. Mostar Mirhad Grebović, nakon nedavnog izbijanja požara na odlagalištu, izjavio je medijima da ova kompanija, uz svu potrebnu dokumentaciju, kompostira otpad iz Mostara, te ga šalje na spaljivanje kao gorivo za cementare u Lukavcu i Kaknju.
Podsjećanja radi, mještani naselja oko mostarske deponije i predstavnici nevladinih organizacija su nedavno ustvrdili kako je prije dva mjeseca ponovo otvorena stara ploha deponije, na kojoj je izbio požar, a koja je bila zatvorena još prije 15 godina.
Ni grama u cementarama
Na optužbe o odlaganju na ranije zatvorenoj kaseti deponije, Grebović je odgovorio da za sve što rade imaju valjanu dokumentaciju, te da to nije deponiranje nego privremeno odlaganje do odvoza u cementare u Lukavcu i Kaknju na spaljivanje. Radi se o otpadu koji se dobije kompostiranjem bio-otpada, rekao je.
Tragom te informacije i izjava, Portal Zenicablog se obratio cementarama u Lukavcu i Kaknju, te od njih dobio odgovor da – niti jedan gram kompostiranog otpada nije do danas spaljen u bilo kojoj od tih cementara.
Upravama obje cementare obratili smo se sa upitima da li imaju sklopljene sporazume sa Deponijom Mostar, ako imaju, o kojim količinama se radi i slično.
– Želimo Vas izvijestiti da Lukavac Cement nema nikakav Ugovor ili Sporazum sa JP Deponija Mostar, te samim tim nema ni dovoza otpada iz Mostara u cementaru Lukavac, odgovoreno nam je preko iz Lukavca putem agencije koja ih zastupa.
Iz Kaknja smo dobili opširniji odgovor, kojim je potvrđeno da se Tvornica cementa Kakanj d.d. još uvijek nema potpisan Ugovor kako sa JP Deponijom Mostar, tako ni sa jednom drugom deponijom niti javnim komunalnim preduzećem u Bosni i Hercegovini.
– U Tvornici cementa Kakanj d.d. nije vršeno spaljivanje otpada niti iz ove deponije, niti iz bilo koje druge deponije ili javne komunalne operative u BiH, odgovorio nam je Almir Bajtarević, stručni saradnik za ISO standarde i zaštitu okoline Cementare.
Ipak, on je u svom odgovoru bio opširniji, sadržajniji, pa smo tako saznali da su održani “inicijalni usmeni razgovori” sa ljudima iz Mostara.
– Ne radi se o spaljivanju otpada, nego korištenju energenta koji, prema evropskim normama, ima svoj naziv, kataloški broj, te jasno propisan kvalitet (hemijski sastav i fizičke karakteristike). Dakle radi se o proizvodu nazvanom RDF (Refuse Derived Fuel) ili njegovom kvalitetnijem derivatu naziva SRF (Solid Recovered Fuel). Ovakav materijal se u industriji cementa jednim imenom naziva Alternativno gorivo. Taj proizvod ima precizno propisan kvalitet (krupnoća, sadržaj vlage, gustoća, kalorična vrijednost,…) i hemijski sastav u kojem je jasno propisano šta smije, a šta ne smije biti sadržano u tom proizvodu. Ovaj proizvod se dobiva iz krutih / gorivih sastojaka industrijskog, pa i komunalnog otpada, što nema nikakve veze sa kompostiranjem, odgovorio je Bajtarević i dodao –
– Tvornica cementa Kakanj raspolaže sa najsavremenijom laboratorijskom opremom i vrši detaljne analize SRF-a kojeg, još uvijek (i nažalost) uvozimo iz EU i imamo instaliran kontinuirani monitoring dimnih gasova koji nastaju u procesu proizvodnje klinkera / cementa.
Bajtarević je otkrio da je Mostarcima predloženo da prave SRF za kakanjske potrebe, te da je proizvodnja SRF-a je ozbiljan proces koji zahtijeva najsavremeniju opremu i educiran kadar.
Dug, zahtjevan i skup proces
– Mi smo im dali preciznu specifikaciju zahtijevanog kvaliteta, iz koje se vidi koja kombinacija otpadnih frakcija može ući u taj proizvod. Oni će pokušati napraviti određenu probnu količinu SRF-a i ako ovaj materijal (nakon ispitivanja u našoj laboratoriji), bude zadovoljavao strogo propisane norme, možemo ući u dalje razgovore oko eventualnog potpisivanja Ugovora o daljoj saradnji, istakao je.
Bez obzira koji je otpad u pitanju, priprema komunalnog otpada u termički iskoristivu sirovinu je nauka za sebe. Mostarska deponija osim drobilice ne posjeduje za današnje standarde tehnologiju za pripremu RDF-a (gorivi dio otpada). Standardni troškovi u EU za pripremu RDF-a se kreću između 70-90 eura po toni bazirano na pripremi minimalno 50.000 tona RDF-a godišnje. Manja količina RDF-a znači i enormno povećanje troškova prerade.
Grad Mostar i JP Deponija odbijaju dijalog sa nevladinim organizacijama koje su i otkrile težinu dugogodišnjih katastrofalnih propusta i vođenja na deponiji Uborak. Kod građana koji stanuju kod deponije jasno se javlja karakteristična pojava vezana za otpad “Ne u mom dvorištu”, a da li će pokušaj da se priča izmjesti u Kakanj ili Lukavac ili druga područja, makar i verbalno, pokazaće vrijeme.
Izjava čelnog čovjeka deponije vjerovatno data za “lokalno tržište” u Mostaru, jednostavnom provjerom – novinarskim upitom pokazala se kao – netačna. Da li je poslužila svrsi umirivanja duhova u Mostaru, pokazaće naredni dani i mjeseci vruće teme oko mostarske deponije.
Redakcija Zenicabloga
