Posljednje reakcije i potezi ključnih aktera međunarodne zajednice u BiH daju jasnu naznaku da tjeraju vodu na mlin separatističkih snaga u Bosni i Hercegovini i njihovih nalogodavaca iz Beograda i Zagreba.
Profesora međunarodnih odnosa Jahju Muhasilovića pitali smo za komentar činjenice da je Ambasador SAD Michael Murphy provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava “Kovačević protiv BiH” sveo na dobru volju domaćih političara.
“Naravno da je sveo na dobru volju, prebacio loptu na domaće političare svjestan da ne postoji domaći konsenzus. To ne odgovara HDZ-u i SNSD-u, a Trojka je slaba jer je taoc te dvije stranke. Zato je Murphy prebacio odgovornost na domaće političare, jer oni to neće provesti”.
Muhasilović pojašnjava: “Sve persuade ESLJP su obligatorne, nije to pitanje volje, a međunarodna zajednica bi da ima spremnoti mogla pritisnuti da se to usvoji. Ali, nisu zainteresovani, jer to ne odgovara konceptu međunarodne zajednice koja od Bosne i Hercegovine pravi konfederaciju i konsocijaciju. To i jeste razlog zašto se odgovornost za prevođenje presude prebacuje na domaće aktere”.
Kada je u pitanju protest podrške Miloradu Dodiku i blaga reakcija međunarodnih predstavnika, Muhasilović za Patriju kaže da ne smije zavarati malobrojnost prisutnih, jer to nije ni bitno.
“Ono što je poražavajuće jeste da je Milorad Dodik demonstrirao da iako protesti nisu bili u obimu u kakvom su se očekivali i kakvih su se mnogi pirbojavali, ne treba nas zavarati, jer je Dodik pokazao da je kadar da zatvori administrativne linije između entiteta. Zabrinuti nas treba i činjenica da u Federaciji postoje kadrovi koji bi branili njegovi secesiju, jer su Federalni i kantonalni MUP-ovi pokazali spremnost da brane takav potez od eventualnog odgovora”, ističe Muhasilović.
Napominje da se ne treba opuštiti, iako nas mediji ohrabruju informacijama da protesti nisu uspjeli, jer što se tiče Dodika oni su bili uspješni.
“Reakcija Ambasade SAD je u skladu s očekivanjima, a to je glavna snaga koja gura model konsocijacije, koja gura da se popusti HDZ-u i SNSD-u i da se pravi konsocijacija a ne građanska država. Reakcija je u duhu toga. Ambasada SAD zadovoljava apetite Beograda i Zagreba, a zbog toga je međunarodna zajednica postala dio problema, a ne dio rješenja. Oni tabaju staze za SNSD i HDZ”, ističe Muhasilović.
Za kraj profesor Muhasilović komentariše i pismo ambasadora SAD Michaela Murphyija i šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera nametnutoj Vladi Federacije BiH na čelu s Nerminom Nikšićem.
“Definitivno i koncesije koje guraju Murphy i Sattler su u pravcu slabljenja BiH, jer aerodromi su od vitalnog i strateškog značaja Bosne i Hercegovine. Dugo vremena gušen je razvoj mostarskog i sarajevskog aerodroma. Srbiji i Hrvatskoj ne odgovara jak promet na tim aerodromima, ali im ne odgovara ni to da kontrola tih aerodrome bude u rukama probosanskih snaga, pa gledaju da to prepuste svojima ekspoziturama”, kaže Muhasilović.
I na ovom primjeru, dodaje Muhasilović, strane ambasade pokazale da žele pomoći Srbiji i Hrvatskoj.
“Slična je situacija i sa rudnicima i generalno energentima, koji su trn u oku Srbije i Hrvatske, pa vidimo da preko zapadnjačkih nevladinih organizaciaja i zapadnih ambasada se vrši pritisak na smanjenje proizvodnje energenata u rudnicima. Vidimo da to rade akteri povezani sa Beogradom i Zagrebom. Ambasade SAD, EU VB i ostale, ali primarno ove tri, pomažu Srbiji da zavladaju na 49 posto Bosne i Hercegovine, kako je zamišljeno negdje u svjetskim centrima da to bude pod kontrolom Beograda, a Federacija BiH pod kontrolom Zagreba.
Negdje je tako odlučeno i ambasade provode takvu politiku. Nije im cilj da BiH ima nezavisne resurse kojima država upravlja, a građanima koriste. Međunarodna zajendica se svrstala na stranu separatista”, zaključio je Muhasilović u razgovoru za Patriju.
(R. Belko/Patria)
