Američki model “zamrznutog konflikta” etničkih (plemenskih) zajednica u Bosni i Hercegovini na osnovu mirovnog sporazuma i Ustava proisteklog iz istog, više neće biti moguć.
Jer, nakon presude u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH”, jasno je da Bosna i Hercegovina iz američke (dejtonske) mora preći na evropsku (briselsku) putanju kroz uređenje svog ustavnopravnog poretka po modelu zapadnoevropskih i civilizacijskih vrijednosti.
Ključna diferencijacija
A taj model evropskih i demokratskih vrijednosti ne poznaju ono što je protekle tri decenije držalo Bosnu i Hercegovinu zarobljenom. Etnički koncept konstituentnosti ne postoji u razvijenoj civilizaciji Zapada i Evropske unije, pa se Bosna i Hercegovina kao kandidat mora prilagoditi tim vrijednostima.
Presuda u predmetu “Kovačević protiv BiH” stoga lišava ekskluzivnosti na aktivno biračko pravo etničke zajednice i suverenitet vraća građaninu, državljaninu Bosne i Hercegovine, bez obzira da li se on i kako etnički izjašnjavao. I to je ključna diferencijacija u odnosu na sve druge presude koje se tiču BiH. A taj državljanin BiH pomenutom presudom dobija pravo da bira svoje predstavnke u tijela vlasti, kako on želi, a ne po sistemu kako mu je to neko namjestio i odredio.
U presudi je, kako danas reče i sam Kovačević, navedeno da je Ustavni sud BiH četiri puta različito odlučivao o istoj stvari. Dokaz je to činjenice da Ustavni sud BiH balansira između mirovnog ugovora i ustava u njemu i evropskih pravila i konvencija koje su po tom Ustavu iz Dejtona nadustavna kategorija.
No, sada Bosna i Hercegovina ima prilično jasnu sliku, a ta slika bivat će jasnija kako se presuda bude detaljnije iščitavala i unosila u javni prostor.
Međutim, reakcije koje čitamo od trenutka prve informacije o presudi govore da ništa neće ići glatko. I nismo ni navikli. Ali, ono što probosanske snage ne smiju nikako dozvoliti je da prašina massprodukcije vijesti prekrije presudu ključnu ne samo za evropski put države, već i za njen opstanak.
Stoga je krajnje vrijeme da iz pasivno reaktivnog momentuma probosanske snage, ne samo političke, nego i akademske, medijske…, pređu u ozbiljniju ofanzivu koja mora valorizirati i presudu “Kovačević protiv BiH”, ali i u punom smislu riječi deblokirati evropski put BiH.
To se ne može postići saopćenjima podrške ili odgovaranjem politikama koje svih godina od Dejtona provode identičnu politiku koju su provodile i u ratu. Njihova politika se nije promijenila, samo su zločinačke vojske kao element realizacije zamijenili parlamentarnim klupama po hijerarhiji vlasti u Bosni i Hercegovini. I njihovo mišljenje o mogućnosti ili nemogućnosti provođenja presude niti je krucijalno niti najvažnije. Jer, kada bi ne daj Bože nekome palo na pamet da uvažava mišljenje SNSD-a i HDZ-a, jasno je da BiH odavno ne bi postojala.
Stoga je pitanje provedbe presude apelanta Kovačevića prilika i obaveza za one koji su se oteli aparthejd kandžama Christiana Schmidta i diplomatskog kora koji je želio kreirati politički i sistem izbora po modelu plemenskih zajednica, da u političkoj formaciji počnu djelovati na trasiranju puta za provođenje presude.
Snažan momentum
Tu prvenstveno mislim na DF, NES, SBiH i SDA. Taj politički sklop sada mora iznaći snage i volje i iskoristiti prilično snažan momentum da krene u homogeno djelovanje na stvaranju prilika za provođenje presude.
A djelovanje mora biti konkretizirano, bilo kroz radne grupe ili sastanke na najvišem vrhu uz ofanzivu prema Zapadu, kako bi se pokušala pridobiti jača podrška za normalizacijom uređenja Bosne i Hercegovine i otvaranje jedinog normalnog puta ka EU.
Naravno, apriori ne treba otpisivati ni one koji su pristali na Schmidtov aparthejd, ali oni su već i nakon presude, ali i ranije jasno izrekli da i nisu baš za ono što je presudio Sud u Strazburu. Nermin Nikšić (SDP) je rekao da već imamo brojne presude i da su neprovedene, a Elmedin Konaković je više puta bio na fonu Čovićeve priče o legitimnosti.
No, ukoliko bi došlo do promjene paradigme u projektu zvanom Trojka, vrata im ne treba zatvarati, ali moraju se jasno distancirati od onog što su govorili i radili u proteklih godinu dvije.
I ne treba biti euforičan, sve to neće donijeti provođenje presude sutra ili za godinu dana, ali će primarno zaustaviti internacionalnu zajednicu i njihove političke pulene u pohodu da Bosnu i Hercegovinu pretvore u plemensku zajednicu koju će razgrabiti njene komšije i susjedi. Kada se to zaustavi, tek će onda probosanski blok moći djelovati na direktnoj provedbi presude u predmetu “Kovačević”.
To djelovanje mora biti sinhronizirano i bez bilo kakvih primjesa podjela na lijeve, desne, centralističke i ko zna kakve druge. U tom probosanskom bloku moraju i mogu biti jedino one snage koje su spremne na bespoštednu borbu, sa jedinim interesom – država Bosna i Hercegovina. Jer, ta borba traje od proglašenja nezavisnosti i bit će završena onog dana kada građanin Bosne i Hercegovine po pravima bude jednak građaninu bilo koje države Evropske unije.
Bit će to teška i dugotrajna borba, ali osnovna formacija tog probosanskog bloka DF, NES, SBiH i SDA, pokazala je da zna izaći na kraj i u takvim borbama.
Budu li djelovali sinhroniziranije i snažnije spram Zapada, i izbore li internacionalni vjetar u jedra, nema sumnje da ćemo o presudi “Kovačević” jednog dana govoriti kao o historijskom dokumentu koji je Bosni i Hercegovini otvorio vrata Evropske unije.
Sve suprotno od borbe na takvom putu, u bližoj ili daljoj budućnosti, nosi nestanak države Bosne i Hercegovine!
