Dodik psuje srebrenički genocid u Konjicu. Dodik vrijeđa Aliju Izetbegovića u Sarajevu. Dodik optužuje hodžu da arlauče i traži da se to arlaukanje ukine. SPC u Banjoj Luci pravi parastos za četničkog vođu Dražu Mihailovića koji je poklao istočnu Bosnu. Nešić diže tri prsta ispred Parlamenta BiH. Nešić diže tri prsta u studiju Federalne televizije. Nešić diže tri prsta u holu Parlamenta BiH. Studentice Fakulteta za kriminalistiku dižu tri prsta i veličaju zločine i zločince. Srbi pjevaju u centru Srebrenice par sati nakon dženaze žrtvama genocida. Grujičić vrijeđa predstavnice Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”. Dodik Bošnjake naziva muslimanima…
Danima bi se mogle nabrajati uvrede i prijetnje koje su srpski političari uputili Bošnjacima, muslimanima, žrtvama genocida i agresije. I sve to prolazi mirno, prekrije ga zub vremena do nekog novog vrijeđanja.
Posljednje se dogodilo danas, 19. jula u Sarajevu. Ministar sigurnosti države Bosne i Hercegovine na pitanje o isfrustriranim četnikušama koje su upisale fakultet u Sarajevu da se riješe opanaka, pa veličale zločince, diže tri prsta usred Parlamenta Bosne i Hercegovine.
I to mu je treći put u nekoliko mjeseci. Nešić voli da provocira sa tri prsta, apsolutno svjestan da su pod simbolikom ta tri prsta klani i mučeni Bošnjaci, silovane Bošnjakinje, paljene njihove kuće u svrhu etničkog čišćenja u cijelom prostoru koji se sada zove Rs i smješten je na 49 posto okupirane teritorije Bosne i Hercegovine.
Ali Nešić može da ponavlja svoju šovinističko – četničku ikonografiju sa tri prsta jer mu još niko nije prišao pa prvo ga išamarao, a onda mu polomio dva puta tri prsta.
Znam, kada ovo pročitaju plaćenici zapadnih fondova, reći će to je nasilje. I jeste! I neka je! Jer, na silu moramo odgovoriti silom!
U suprotnom će Nešić nakon tri prsta početi da donosi u Sarajevo slike Mladića, Karadžića, Batka i slične republičko-srpske ološi. Pa će se odvažiti da i fizički napada Bošnjake i Bošnjakinje. Jer, devedesete, nas koji smo ih osjetili na svojoj koži, najbolje uče da je nevidljiva granica između ikonografije i zločina.
A Nešić zna da je slobodan prosipati četništvo i simboliku zločina sve dok mu se neko ne nađe na putu. Baš kao i sva bulumenta političara iz plejade bosanskih četnika od nezavisnosti do danas.
To što je on ministar sigurnosti ne bi smio biti njegov štit od naroda koji je poklan pod simbolikom tri prsta! Jer, to nije ministar sigurnosti kojeg priznajemo, to je Dodikov, Konakovićev i Murphyjev ministar sigurnosti.
Dakle, ne priznajemo da je ministar sigurnosti, znamo da je četnik koji vrijeđa sve češće i samouvjerenije u srcu Bosne i Hercegovine.
Pa pitanje gospodo sarajevski mangupi, patriote i ostali – treba li novinar otići da mu slomi prste i vilicu, pa da podvijenog repa ode u vukojebinu u kojoj je obučavan!
Gdje nam je nestao ponos, gdje nam je iščezla spremnost i odlučnost da se branimo kada su svi protiv nas? A i danas, kao i onomad, svi su protiv nas! Pa kako to da nas Nešić vrijeđa na Marijindvoru, a nas 400 hiljada živi u Kantonu Sarajevo.
Kako to da ta tri prsta ne vrijeđaju roditelje ubijene djece, braću i sestre poklanih, silovanih, mučenih, prognanih?
Jesmo li postali KUKAVICE u nijetu da budemo MIROLJUBIVI! Miroljubivi ljudi žive tamo gdje ne hode i tri prsta ne dižu krvoloci što ljube sablje zločinačkih predaka. Ljudi kojima su takvi komšije, ministri i sunarodnjaci nemaju pravo na miroljubivost, nego obavezu na borbu.
U suprotnom, vrlo brzo doći će dan kada će ta tri prsta republičko-srpskog ološa držati nož pod našim vratom. Tada ćemo biti poklani miroljubivi ljudi! Ali tada nas neće biti.
Jer, nismo mi miroljubivi, mi smo KUKAVICE, zato nam bosanski četnici i šetaju odbranjenim gradom s visoko podignuta tri prsta!
Kad nas je to napustila hrabrost?
