Presudom Ratku Mladiću, ali i drugim haškim presudama utvrđeno je da je uz VRs i MUP Rs odgovoran za počinjene zločine etničkog čišćenja, masovnih silovanja i genocida.
Taj MUP Rs nastavio je postojati, jer politički lideri Bošnjaka kao naroda nad kojim su ti zločini počinjeni nikada zvanično nije ni tražio ukidanje genocidne policije. A ta policija je nastavila postojati, jačati i djelovati u vremenu lažnog mira identično djelovanju tokom agresije na BiH.
Istina, nad Bošnjacima u entitetu Rs trenutno se ne provodi genocid, ali se nastavljaju pokušaju etničkog čišćenja, kako bi do ostvarenja sna o disoluciji tog entiteta teritorija bila etnički čista.
Svi ataci MUP-a Rs na Bošnjake u manjem bh. entitetu zapravo polaze i dešavaju se na toj osnovi. Uzroci su različiti od slučaja do slučaja. Posljednji je slučaj Mirsada Omerovića, uhapšenog zbog reakcije na koncert SPC par sati nakon godišnjice genocida, u centru Srebrenice. Dakle, uzrok njegove reakcije nije nikakva mržnja, već provokacija u režiji političkog rukovodstva Srebrenice koje ne priznaje genocid i Srpske pravoslavne crkve koja je bila duhovni sponzor zločincima koji su počinili najveći zločin na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.
Omerović je jedan u nisu, budite sigurni da nije posljednji. Jer, posljednji nije bio ni Samir Okić, povratnik u Vlasenicu kojeg optuženik za ratne zločine Miroslav Kraljević uz pomoć MUP-a Rs na sve načine želi otjerati iz Vlasenice. Hapsili su ga, prijetili mu, obilazili oko kuće i na kraju došli na ideju da mu ukinu poljoprivredne objekte i na taj način onemoguće egzistenciju.
Pripadnici MUP-a RS iz vatrenog oružja ubili su Mehmeda Arnautovića 1996. godine. Mogli bismo nabrajati slučajeve u kojima su vlasti u entitetu Rs i tamošnji MUP zajedničkim djelovanjem hapsili, napadali i ubijali bošnjačke povratnike s ciljem njihovog konačnog istrjebljenja s ovih prostora.
U Sarajevu je mirno. I jučer je bilo. Dok se porodica Omerović u Srebrenici borila da iz srpskog kazamata izvuče Mirsada, u Sarajevu su se borili za dašak hladovine i mogućnost raspredanja koga gdje uhljebiti, koliko namaknuti s nekog projekta iz budžeta.
Bošnjačka politika odavno se svela na baš takvo djelovanje. I zato je suvišno i pokušati ukazati na izostanak kratkoročnih ili dugoročnih planova za odbranu Bošnjaka u Rs i opstanak Bosne i Hercegovine. Jer, jedini plan kojim se vode politički lideri sarajevske kotline ogleda se u tome kako namaknuti i na kojoj destinaciji trošiti narodne pare. I dok je tako, njima će biti dovoljno da država postoji u okvirima kotline. Sve drugo im je daleko ili kako to često u interim razgovorima kažu “uh brate, sirotinja, ko će se s tim zamarati”.
Stoga je jedina riječ koja se može upotrijebiti za takvu bošnjačku politiku – IZDAJNICI.
Da nisu izdajnici, nakon rata bi tražili ukidanje MUP-a Rs, potpuno eliminisanje iz svih policijskih struktura pripadnika VRs i MUP-a Rs koji su uniformu nosili od 1992. do 1996. godine. Da bošnjačka politika zaista želi funkcionalnu državu, nakon prvog napada bi se skupili u Rs i poslali jasnu poruku da svaki sljedeći vodi u nastavak rata. Pa nek se ljute i Amerikanci i Rusi i Kinezi.
Da je bošnjačkoj politici stalo do države i žrtava genocida, Milorada Dodika bi uhapsila policija u Konjicu nakon što je liderima polovine te bošnjačke političke reprezentacije u oči opsovao genocid.
Da postoji državna politika u sarajevskoj kotlini jučer bi svi bošnjački/probosanski političari u koloni otišli u Srebrenicu. S njima bi bili novinari i iz centra grada genocidom obilježenog, bila bi odaslana posljednja opomena policiji s pečatom genocida, ali i politikama koje kontrolišu tu policiju.
Ne postoji bošnjačka i probosanska politika. To je posve jasno. Postoje minderaška sijela političkih kartela koji jedino vode računa o unovčavanju državnih poslova za vlastiti profit.
S političkim grupacijama koje djeluju na principima kartela nemaju se čemu nadati ni Bošnjaci u Rs, ali ni ostali građani Bosne i Hercegovine. Put kojim državu vode politički karteli ima samo jedan završetak. NESTANAK BOŠNJAKA i DRŽAVE BOSNE i HERCEGOVINE!
A uvod u taj put ambisa je ostavljanje Bošnjaka u Rs na cjedilu. Jer, poslati delegaciju koju predvodi federalni ministar raseljenih i izbjeglica jasna je poruka MUP-u Rs, osuđenom za genocid, da neometano može nastaviti progoniti i posljednje grupe Bošnjaka u tom entitetu. Ovaj put ne kroz šume i bez pucanja, nego ih maltretiranjem prisiliti da prodaju ognjišta, spakuju se i “dobrovoljno” odu.
A kada ode i posljednji, neka se počnu pakovati Bošnjaci Stoca, Mostara, Čapljine… Kada i taj prostor bude ispražnjen, doći će vakat za Bošnjake Bihaća, Tuzla, Zenice i na posljetku Sarajeva da i oni pakuju kofere i krenu u bijeli svijet.
Kome o kartelu ovisi sudbina on ima opciju čekati smrt ili bježati. A potpuno je jasno da o našoj sudbini odlučuju politički karteli i ako mislimo preživjeti moramo ih se riješiti. BEZ MILOSTI!
