Apeluju i mole međunarodnu zajednicu da pomogne Bosni i Hercegovini u, sve izglednijem, konačnom obračunom sa secesionizmom Milorada Dodika.
Oni koji su nas ubjeđivali da je to neki novi Dodik, da se promijenio jer izostaju reakcije u Sarajevu, da je spreman na saradnju i evropski sud, ovih dana odapinju vapaje za internacionalnom pomoći.
Denis Zvizdić iz vrha Naroda i pravde poziva NATO da reaguje i zaštiti BiH i mir. I to bi bilo prihvatljivo da Zvizdić nije predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine.
Dakle, osoba koja ukoliko zaista želi zaštititi državu Bosnu i Hercegovinu umjesto vapaja, može aktivno kreirati i pripremati parlamentarni obračun s Dodikom.
I zbog toga, pozivi visokom predstavniku Christianu Schmidtu, Evropskoj uniji i NATO-u ne smiju biti alibi Dodikovim partnerima za saučešće u razbijanju Bosne i Hercegovine.
Odnosi se to i na Kemala Ademovića, također iz vrha Naroda i pravde. Ademović je jedini bio spreman reagovati kada je Dodik opsovao genocid u Srebrenici. Otišao je sa sastanka u Konjicu, ali ako ga je već toliko pogodila gnusna Dodikova psovka, zašto i on kao član Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH nije krenuo s aktivnostima razilaženja sa secesionistom koji ne preza ni od najgnusnijih psovki i uvreda.
I Elmedin Konaković priziva međunarodnu zajednicu, ali nakon poruke da partneri iz Rs mogu računati na trojku. Sada ti partneri iz Rs ulaze u posljednju fazu obračuna, a Konaković, lider Naroda i pravde i šef bh. diplomatije i ne pomišlja na ozbiljniju akciju u državnoj Vladi i eliminaciju Dodika dok ne prestane s rušenjem ustavno – pravnog poretka.
Edin Forto je predsjednik Naše stranke i ministar saobraćaja u Državnoj vladi. Izgledao je zgranuto nakon Dodikove minijature u Konjicu, ali mu je toliko lijepo u fotelji državnog ministra da niti ne pomišlja reagovati i pozvati na izbacivanje secesionista iz vlasti. Da je kojim slučajem SDA u toj vlasti i da Bakir Izetbegović kaže “prebrojali smo se”, svi navedeni bi tražili njegovo sankcionisanje.
Slično je i sa Nerminom Nikšićem, predsjednikom SDP-a, Dodikovim partnerom u federalnoj i državnoj vlasti. On se izgubio u fotelji premijera Federacije, pa i zaboravio na poruku koju nam je prije nekoliko mjeseci ostavio. A rekao je “probat ćemo, ako to ne bude išlo, izvinit ćemo se i otići”. Otišli nisu, a nisu se ni izvinili građanima Bosne i Hercegovine što su toliko ojačali Dodika da se usred jula više priča o mogućem ratu nego o ljetovanju.
Međunarodnu zajednicu, OHR, EU treba kriviti i pozivati da isprave greške koje su višedecenijski činili u Bosni i Hercegovini. Ali, to ne smije biti alibi za način na koji sarajevska trojka učestvuje u Dodikovoj secesiji.
Ako Konaković, Nikšić i Forto misle da je moguća opcija rješavanja Dodika s ostavljanjem SNSD-a u vlasti i partnerstvu s trojkom, neko im treba objasniti kako stoje stvari.
Jer, oni koji danas stoje iza Dodikovih leđa nisu primorani biti tu, mnogo je političkih opcija u kojma se mogu ostvariti, ali su tu uz Dodika upravo iz ideoloških razloga, jer vjeruju da su blizu samostalne Rs.
Stoga, vrijeme je da trojka pokaže koliko joj zaista smeta psovanje genocida. A činjenica da neko memorijalni kompleks Potočari želi odvojiti u državicu Rs, zbog koje je taj kompleks i popunjen, mnogo je gora od samog čina psovanja. Jer, disolucija Rs vrlo lako može prerasti u popunjavanje nekih novih kompleksa.
